


Atmosferske fronte su uska granična područja
između atmosferskih zračnih masa
U termodinamičkom smislu one predstavljaju
zračne toplinske strojeve na makro i mezo skali. Za obične ljude prolazak
atmosferske fronte predstavlja "ružno" vrijeme praćeno naoblakom,
kišom, pljuskovima, dok su za meteorologe prirodne pojave od ogromnog
značenja jer predviđanje njihovog nastanka, te praćenje i predviđanje
kretanja i vrijeme života predstavlja okosnicu meteorološkog posla.
Atmosferske fronte su u baričkom smislu sastavni dijelovi ciklona.
Stacionarne
atmosferske fronte
Dok dvije zračne mase miruju jedna
kraj druge, njihovu granicu nazivamo stacionarna fronta i na njoj
nema nekih interesantnih zbivanja. Ono po čemu se može uočiti ta granica
je nagla promjena temperature i vlažnosti pri prelasku iz jedne u
drugu. Što se tiče pritiska, tu nećete uočiti nikakav skok. Načelno,
u atmosferi ne mogu postojati nagli skokovi u pritisku jer bi to izazvalo
veliku gradijentnu silu koja bi inducirala jake vjetrove. Iznimka
su tropski cikloni (twisteri, pijavice, hurricane-i, tajfuni...).
Međutim, dvije zračne mase različitih temperatura u dodiru predstavljaju
područje povećane toplinske energije, odnosno začetak atmosferskog
toplinskog stroja koji će tu toplinsku energiju pretvoriti u mehaničku
kako bi se kao konačni cilj poništila razlika u temperaturi i snizilo
energetsko stanje takvog sistema jer svaki fizikalni sistem u našem
Svemiru nastoji doći u stanje sa najnižim mogućim sadržajem energije.
Kada energetski nivo postane dovoljno veliki, počinje pretvaranje
toplinske u mehaničku energiju: na stacionarnoj fronti se javlja talasni
poremećaj i na jednom mjestu hladni zrak počinje zauzimati područje
toplog zraka, dok na drugom topli zrak počinje zauzimati područje
hladnog zraka. Ono što je tema ovog članaka je kako izgledaju pomične
atmosferske fronte.
Tople fronte
Kada topli zrak počne nadirati nad
područje hladnog zraka, on se, zato što je specifično lakši, "penje"
preko hladnog. Stoga je granica tople i hladne zračne mase nagnuta
prema hladnom zraku. Nagnutost se izražava tangensom ugla (omjer vertikalne
i horizontalne katete) i iznosi od 1/50 do 1/300. Frontalna površina
započinje tamo gdje počinje uočljiva razlika dviju zračnih masa, najčešće
na površini zemlje, a završava tamo gdje ona prestaje.
| |
Slika 1. Prikaz oblačnosti u toploj fronti
s stabilnim toplim zrakom
| Ns - nimbostratus |
As - altostratus |
| Ci - cirus |
Sc - stratumulus |
| Cs - cirostratus |
|
|
Zbog penjanja toplog zraka iznad hladnijeg
dolazi do kondenzacije vodene pare, odnosno stvaranja naoblake duž
frontalne površine. Sl.1 predstavlja sistem oblačnosti kada se radi
o stabilnom toplom zraku. Uočljivo je da se tu radi uglavnom o slojevitoj
oblačnosti (nimbostratus Ns, altostratus As, cirostratus Cs). U području
hladnog zraka ispred same fronte postoji područje padavina. Padavine
iz As najčešće ne dopiru do tla, dok iz Ns pada dosadna jednolična
kiša. Područje padavina se nalazi u području toplog zraka. Nakon prolaska
tople fronte dolazi do naglog razbijanja oblačnosti i otopljenja.
| |
Slika 2. Prikaz oblačnosti u toploj fronti
s nestabilnim toplim zrakom
| Ns - nimbostratus |
As - altostratus |
| Cb - cumulonimbus |
Sc - stratumulus |
| Cs - cirostratus |
Ci - cirus |
|
Sl.2 predstavlja oblačni sistem tople
fronte u slučaju nestabilnog toplog zraka. Zbog termodinamičke nestabilnosti,
dolazi do stvaranja olujnih oblaka kumulonimbusa Cb unutar samog oblačnog
sloja. Kako su ti kumulonimbusi Cb sastavni dio oblačnog sistema teško
su uočljivi te se nazivaju "maskirani komulonimbusi". Ne treba posebno
naglašavati njihovu opasnost za vazdušni saobraćaj. No mi tamo
ionako ne letimo, zar ne? Ili možda letimo...? U ovom slučaju padavine
su kombinacija dosadne kiše iz nimbostratusa Ns i mjestimičnih povremenih
pljuskova iz kumulonimbusa Cb.
Hladne fronte
Pri nadiranju hladnog zraka na područje
toplog, dolazi do njegovog "podvlačenja" ispod toplog. Razlog tome
je njegova veća specifična težina. Zbog podizanja toplog zraka u više
slojeve, u njemu dolazi do kondenzacije vodene pare , te stvaranja
oblaka. Postoje spora (Sl.3.) i brza (Sl.4.) hladna fronta.
| |
Slika 3. Prikaz oblačnosti spore hladne
fronte sa stabilnim toplom zrakom
| Ac - altokumulus |
As - altostratus |
| Ns - nimbostratus |
Cu - kumulus |
| Sc - stratokumulus |
Cu con - kumulus kongestus |
|
Sl.3 prikazuje oblačni sistem spore
hladne fronte kada hladan zrak zauzima područje stabilnog toplog zraka.
Ovdje će prevladavati slojevita oblačnost, kišni nimbostratusi Ns,
te altostratusi As iznad njih. Iza hladne fronte, u području "vedrine",
dolazi do stvaranja novog "reda" kumulusne oblačnosti, Cu con i Cb.
Ta linija se još naziva i "sekundarna hladna fronta", mada se tu zapravo
ne radi o pravoj fronti nego o jakoj termičkoj aktivnosti.
| |
Slika 4. Prikaz oblačnosti spore hladne
fronte sa stabilnim toplom zrakom
| Ac - altokumulus |
Cu - kumulus |
| Cb - cumulonimbus |
Cu con - kumulus kongestus |
| Sc - stratokumulus |
|
|
Sl.4. prikazuje oblačni sustav brze
hladne fronte, kada hladan zrak zauzima područje nestabilnog toplog
zraka. Uslijed te nestabilnosti dolazi do naglog uzdizanja toplog
zraka te stvaranja olujnih kumulonimbusa Cb praćenih jakim udarima
vjetra, pljuskovima i grmljavinom. Ispred ovakve hladne fronte dolazi
do pupanja kumulusa Cu i kumulusa kongestusa Cu con , što u jedriličarskom
smislu predstavlja "raj" jer diže "svuda" . Nekada je bilo popularno
jedrenje jedrilicama ispred fronte, no jasno je koje opasnosti kriju
takvi "užitci". Iza fronte, u području "vedrine", uslijed jake termičke
aktivnosti dolazi do stvaranja "sekundarne hladne fronte".
Fronte
okluzije
Kako je hladna fronta brža od tople,
to će ona nakon nekog vremena, četiri do pet dana u prosjeku, dostignuti
toplu frontu. Drugim riječima, hladan zrak će dostignuti hladnu zračnu
masu koju je topli zrak gurao ispred sebe. Uslijed toga će topli zrak
biti potisnut u visinu, što je i logično jer je specifično lakši od
obje hladne zračne mase. Sada imamo u igri tri zračne mase: dvije
hladne u prizemlju i jednu toplu iznad njih. Ovu situaciju nazivamo
okluzija. Spomenute hladne zračne mase se ipak razlikuju u temperaturi,
pa u ovisnosti o tome možemo govoriti o dvije vrste okluzije: okluzija
tipa tople fronte i okluziji tipa hladne fronte. Okluzija predstavlja
završni čin u životu ciklone. Smisao ciklone je bio miješanjem zračnih
masa poništiti temperaturnu razliku među zračnim masama, odnosno smanjiti
energetski nivo sistema, što je sada i postignuto. Još je nešto malo
energije ostalo što održava oblačni sistem, koji čak u sebi može sadržavati
i maskirane kumulonimbuse Cb. Ali to je zapravo kraj. Ciklona će živjeti
još najviše dan ili dva.
| |
Slika 5. Prikaz oblačnosti pri okluziji
po tipu hladne fronte
| Ac - altokumulus |
Sc - stratokumulus |
| Cb - cumulonimbus |
Ns - nimbostratus |
|
Sl.5. prikazuje oblačni sistem okluzije
tipa hladne fronte. Hladni zrak koji je sustigao drugu hladnu zračnu
masu (u suštini samoga sebe) je ipak nešto hladniji te u najnižem
sloju imamo tip "hladne fronte". Oblačni sistem može sadržavati maskirane
kumulonimbuse Cb, što je vrlo opasna situacija za vazdušni saobraćaj
pošto su vizualno teško ili gotovo nikako uočljivi.
| |
Slika 6. Prikaz oblačnosti pri okluziji
tipa tople fronte
| Ac - altokumulus |
Sc - stratokumulus |
| As - altostratus |
Ns - nimbostratus |
| Ci - cirus |
|
|
Sl.6. prikazuje oblačni sistem okluzije
tipa tople fronte. Hladni zrak koji je sustigao drugu hladnu zračnu
masu (u suštini samoga sebe) je ipak nešto topliji te u najnižem
sloju imamo tip "tople fronte".
Promjene koje obično prate
prolaz fronte
| Fronta |
Svojstvo |
Ispred fronte |
Pri prolazu |
Nakon prolaza |
T
O
P
L
A |
| Pritisak |
Stalno pada |
Pad prestaje |
Male promjene;
možda lagani pad |
| Temperatura |
Lagano raste |
Porast prestaje |
Male promjene |
| Vlaga |
Postepeno raste |
Porast prestaje |
Male promjene |
| Vjetar |
Protusatna promjena smjera
i pojačanje |
Satna promjena i slabljenje |
Male promjene |
| Oblaci |
Ci, Cs, As, Ns u slijedu |
Niski Ns i fraktusi |
Možda St ili Sc |
| Vrijeme |
Stalna oborina |
Oborina prestaje |
Lijepo ili rosulja, event.
s prekidima |
| Vidljivost |
Dobra osim u kiši; smanjuje
se približavanjem fronte |
Slaba; katkad sumaglica
ili magla |
Slaba; sumaglica ili magla
često traju |
H
L
A
D
N
A |
| Pritisak |
Pada; obično polagano |
Naglo raste |
Porast se nastavlja ali
polganije |
| Temperatura |
Male promjene |
Naglo pada |
Pad se polagano nastavlja |
| Vlaga |
Male promjene |
Naglo pada |
Niska |
| Vjetar |
Lagana protusatna promjena
smjera i pojačanje |
Nagla satna promjena; možda
uz jake mahove |
Male promjene; možda daljnje
satno skretanje |
| Oblaci |
Možda Cu ili Cb |
Cu i Cb; Ns i As |
Katkad As, onda Cu |
| Vrijeme |
Moguća kiša |
Jaka kiša; katkad grmljavine
i tuča |
Pljuskovi |
| Vidljivost |
Slaba |
Naglo poboljšanje |
Dobra |
ZRAČNA MASA je velika zapremina zraka
određenih svojstava koja je poprimio boraveći neko vrijeme nad određenom
podlogom. Mogu biti npr. polarna zračna masa, sjevernoatlantska, kontinentalna,
sibirska, sredozemna, pustinjska....., a glede fizikalnih svojstava
mogu biti hladne, tople, suhe, vlažne, stabilne, nestabilne....
vrh strane


