Postoje dvije vrste kumulonimbusa prema mjestu nastanka:
frontalni kumulonimbusi što nastaju u području frontalnih poremečaja,
te kumulonimbusi što nastaju konvektivnim razvojem kumulusa, inače
oblaka lijepog vremena. Ulazak letjelicama u kumulonimbus je zabranjeno,
no za razliku od kumulusa u koje vrlo rado zavirujemo, u kumulonimbuse
ulazimo samo kad smo na to prisiljeni, ili tačnije, kad se više ne
možemo iščupati njegovim usisavajučim zračnim strujanjima. Postoje
dva načina kako nesmotreni letači završavaju u kumulonimbusu. Prvi
način je kad se kumulus, ispod čije baze jedre, razvije u kumulonimbus,
a drugi je kad ih na svom putu pokupi več razvijeni kumulonimbus.
Opišimo posebno svaki od tih slučajeva:
1. Jedreči ispod kumulusa u nestabilnom
zraku, pilot zmaja može ostati zatečen brzinom njegovog razvoja: u
svega par minuta kumulus mediokris može preči u kumulus kongestus
(na slici) ispod čije prednje strane postoji vrlo jako usisavanje.
Pilot može naprosto ostati zarobljen u uzlaznoj i usisavajučoj struji
zraka iz koje više nema povratka- ulazak u oblak je neminovan.
Šta tada učiniti? Mnogi piloti
se slažu da je najizgledniji postupak potegnuti bazu trougla do koljena,
te u maksimalnom obrušavanju držati jedan pravac, onaj za koji nam
se čini da če nas najbrže izvesti iz opasne situacije. Izgledi su
mali, ali svakako valja pokušati.
Najispravnije bi bilo uopšte se
ne dovesti u takvu situaciju: čim ispod oblaka osjetite da teško kontrolirate
visinu, odnosno da je brzina velika za taj tip zmaja, a variometar
pokazuje znatno penjanje, vrijeme je da se maknete ispod baze. Pokušajte
se spustiti niže gdje će uz odgovarajuću brzinu penjanje biti nula,
te se zadržavajte u tom području dok ne vidite hoče li se razvoj kumulusa
kongestusa nastaviti ili će početi njegovo raspadanje.
 |
Primjetite li na bazi
oblaka ispod kojeg letite ovakve tvorevine, zvane mamatus,
koje ukazuju na vrlo veliku nestabilnost, vjerovatno ste
zakasnili. Ali nemojte NIKADA prestati s pokušavanjem izvlačenja.
|
2. Uživajući jedreči između kumulusa
mediokrisa nesmotreni pilot ne primječuje približavanje opasnog kumulonimbusa,
ili krivo procjenjuje njegovu brzinu ili mu je naprosto žao napustiti
područje termike. Iskustvo autora je kako desetak kilometara ispred
kumulonimbusa svuda diže i to čovjeka može zanijeti. Međutim, brzina
kumulonimbusa može biti znatna, te se pilot vrlo brzo može nači u
nezavidnom položaju. Zapravo, čim ugledate kumulonimbus što vam se
približava, najsigurnije je sletjeti ili odmah početi s udaljavanjem.
Imajte na umu kako je jedrenje na bočnim stranama kumulonimbusa vrlo
riskantno, jer on može nenadno promijeniti smjer kretanja ili se proširiti
prema području gdje se baš nalazite. Na kraju, nije baš neki užitak
letjeti pokraj okomite crne planine visoke osam do deset kilometara
i slušati tutnjavu gromova.....provjereno...
Dva su glavna oblika kumulonimbusa:
kalvus (celavi) prikazan na slici i inkus (nakovanj) prikazan na slici
ispod. Kumulus kongestus ce preći u kumulonimbus kalvus (Cu Calvus)
ako su zadovoljeni fizikalni uvijeti: odgovarajući vertikalni temperaturni
gradijent iznad vrhova kumulusa, dovoljna vlažnost uzlaznog zraka
i dovoljan intenzitet vertikalnog (uzlaznog) i horizontalnog (vjetar)
strujanja zraka.
Pri izrazito nestabilnoj atmosferi
kumulonimbus može postiči svoj maksimalni razvoj za 30 do 60 minuta.
Rekord zabilježen u Italiji, kada su poginula tri zmajara je pet minuta
od vedrog neba do razvijenog kumulonimbusa. Događaj je opisao preživjeli
pilot koji se uspio otkvačiti od zmaja i u prizemlju otvoriti padobran.
Brzina dizanja zraka, odnosno brzina
uzlazne struje se u kumulonimbusima kreću od 20 u donjoj polovici
do 50 m/s u gornjoj polovici oblaka. Horizontalno rasprostiranje kumulonimbusa
je prosječno 15 do 20 km a vertikalni razvoj u našim geografskim širinama
u toplom dijelu godine 8 do 10 km.
 |
Kada njegov vrh dosegne tropopauzu na
nekih 8 do 10 km, odnosno, uopšteno dosegne donju granicu
inverzionog sloja (koji su na velikim visinama rijetki)
ili dosegne donju granicu mlazne struje početi će se njegov
vrh širiti u obliku nakovnja, te on prelazi u oblik kumulonimbus
inkus (Cu Incus), prikazan na slici lijevo. |
 |
Baza kumulonimbusa je vrlo haotična, ispod
nje velikom brzinom jure fraktusi, otkinuti krpasti dijelovi
oblaka, u stražnjem dijelu pada pljusak, a u toplom dijelu
godine često i tuča. |
Koristeći se shematskim prikazom unutrašnjosti
kumulonimbusa, složimo priču o nesretnom zmajaru koji se, naravno
ne svojom voljom, našao ispod kumulonimbusa.
Jedreći ispod prednje strane kumulusa kongestusa
koji preraste u kumulonimbus, naš pilot biva zahvačen snažnom uzlaznom
strujom zraka kojoj se ne može oduprijeti, jer njegov zmaj ne može
pikirati tako da mu vertikalna komponenta brzine bude veća od 10 m/s
odnosno 36 km/h. Stoga biva uvučen u crnilo baze kumulonimbusa. Turbolencija
je toliko jaka pa on više ne može kontrolirati zmaja, niti zna u kojem
je položaju. Sile na krilima uslijed turbolencija su tolike da dolazi
do zamora materijala i loma krila.... Prvi mogući završetak naše priče:
pilot pada iz oblaka slomljenih krila. Penjući se brzinom 20-30 m/s
za minutu i pol do dvije dolazi do nulte izoterme, koja se u ljetnim
mjesecima nalazi na 3.5 do 4 km visine i tu se susreće s pothladenim
kapljicama vode, kapljicama čija je temperatura ispod 00C
i koje imaju nezgodno svojstvo da se trenutno zalede čim dođu u dodir
s čvrstom podlogom, u ovom slučaju s krilima zmaja i našim zmajarom.
Lako možemo izračunati kako će masa ledene kore debljine samo 1 cm
što će se nakupiti na obje strane krila površine 14 m2 iznositi oko
277 kg. Tu treba dodati još i ledenu koru na zmajaru... Drugi mogući
završetak priče: nesretni zmajar ispada iz kumulonimbusa kao velika
gromada leda.....
Recimo da je naš pilot kojim slučajem
preživio zaleđivanje pothlađenih kapljica vode te se njegovo penjanje
nastavlja. Mjestimićno će upadati u područja gdje će oko njega letjeti
komadi leda veličine šake brzinom stotinjak kilometara na sat. Čak
ako koji od njih i ne pogodi direktno našeg pilota, svakako će razderati
i izbušiti krila....Treči moguči završetak priče: pilot gine pogođen
komadom leda ili pada stoga što njegova krila više ne postoje...
Predpostavimo kako se nije desio niti
taj završetak nego uzlazne struje i dalje nose našeg zmajara u visine.
Nakon narednih minutu do dvije, odnosno, četiri minute od usisavanja
u kumulonimbus, pilot se nalazi u području gdje je temperatura izmedu
-20 i - 300C. Bez posebne opreme, pri toj temperaturi,
pilot ce živjeti još koju minutu.... Četvrti mogući završetak priče:
pilot će se smrznuti.
Uzmimo neka je pilot dobro pripremljen,
dobro obučen tako da može izdržati takve niske temperature. Na visini
iznad 5 km zrak je toliko rijedak da je disanje bez posebne opreme
nemoguće, odnosno, naš pilot će prvo uslijed nedostatka kisika zaspati,
a potom se ugušiti.... Peti mogući završetak priče: pilot će se u
visokim slojevima atmosfere ugušiti.
Otvaranje padobrana je najbesmislenija
ideja koja vam u kumulonimbusu može pasti na pamet jer je brzina propadanja
s otvorenim padobranom 6 m/s dok su dizanja u kumulonimbusu znatno
iznad te vrijednosti: prema tome i s otvorenim padobranom ići će te
gore. Osim toga, vrlo brzo će te se naći umotani u vlastitom padobranu.
vrh strane
