BALON

Osnovni princip aerostatike koji se u letenju toplozračnim balonima koristi je da se topliji zrak podiže uvis. Topliji zrak diže se iznad mase ostalog zraka jer je lakši od njega. Kako bismo zadržali topli zrak koristimo se ovojem sašivenim od savremenih materijala (poliestera i poliamida). Materijal je prevučen poliuretanom kako bi bio nepropustan. Ovoj je naknadno posebno pojačan mrežom trakom da bi izdržao i najveća opterećenja. Korpa za smještaj putnika najtradicionalniji je dio balona, pletena od bambusova ili vrbovog pruća pokazala se tokom ova dva vijeka nenadmašnom. Ipak, u svrhu povećanja sigurnosti i smanjenja težine doživjela je prepravku. Obješena je ispod ovoja pomoću užadi pletenih od nerđajučeg čelika, a gornji rub je napravljen opletanjem čelične cijevi, čija je funkcija da da košaru učini otpornom na gnječenje i pri najgrubljim slijetanjima. Toplina zraka pomalo se gubi, pa stoga, da bismo mogli nastaviti let potrebno je zrak u balonu naknadno zagrijavati. Zrak se zagrijava sagorjevanjem plina (propan ili mješavina  s butanom) iz boca posebne izrade. Plinski plamenik se nalazi iznad košare, na dohvat ruku pilota. Ventil plamenika jedini je upravljački uređaj u balonu.

Zagrijavamo li zrak, balon se podiže - puštamo li da se hladi, balon se spušta. Osnovna vještina pilota sastoji se u osjećaju za pravu mjeru zagrijavanja. Pri tome nam pomažu i instrumenti: altimetar koji pokazuje visinu i variometar koji pokazuje brzinu penjanja ili spuštanja.

Kad sletimo otvorimo ventil na vrhu balona koji ima oblik padobrančića i ispustimo topli zrak. Platneni dio balona spremimo u torbu. Za povratak kući potreban je prevoz za balon i posadu. Najčešće je to automobil s prikolicom.