|
|
|
| ||
|
||
|
|
 |
Najčešće Postavljana Pitanja (FAQ-Frequently Asked Questions):
Dodatne informacije: Kako da da se počnem baviti biciklizmom?Potrebno je da kontaktirate najbliži biciklistički klub ili turisticku agenciju koja organiruje biciklističke ture u okviru aktivanog odmora ili Team Buildinga. Koje su starosne granice?Bicikl mogu voziti gotovo svi - nezavisno od fizičkog stanja, starosne dobi ili spola. Ipak, brdski biciklizam traži puno više vještina od "obične"rekreativne vožnje biciklom i s pravom ima epitet ekstremnog sporta. Iskustva govore da veliki broj padova u brdskom biciklizmu uzrokuju banalne pogreške, čak i tokom lakših i tehnički nezahtjevnih vožnji. Kao i svi drugi ekstremni sportovi i brdski biciklizam je ekstreman onoliko koliko mi to hoćemo, a opasan onoliko koliko malo poznajemo vještine potrebne za njegovo ovladavanje. Zašto je brdski biciklizam dobar?Dan proveden u rekreaciji u prirodi, na svježem zraku, još ako je i s društvom, pouzdano puni Vaše istrošene baterije, da ne govorimo o blagotvornom utjecaju na opće stanje organizma. Jednom kada shvatite da snagom vlastitog tijela možete svladati planinu, ili doći do drugog grada, ili makar s kraja na kraj grada, ili od točke A do točke B koju si zadate na zemljopisnoj karti, također ćete se osjećati nepobjedivo. Ako se još k tome na putu između onih dviju točaka izgubite i završite na točki C, imat ćete što i pričati prijateljima. Psihološka komponenta najbitnija je na brdskim dionicama. Osim sirove fizičke snage i izdržljivosti na usponu će vam trebati snage volje da stignete do tog vrha na kojeg ste krenuli. Zato se ni u kojem slučaju ne preporučuje da prvog ili drugog dana, niti prvih nekoliko mjeseci, krećete u brdo. Zašto brdski biciklizam nije dobar?Akhm... nadrapa dupe, nadrapa međunožje, muškima navodno može nadrapati prostata, a i pitanje potencije dolazi na red, to je sve navodno, jer ništa od toga do danas nije i dokazano. Svaki početak je težak i neki su simptomi neizbježni. Moguće su i stvarne štete, ali ne znam koliko ih je dokazano. Osim gore navedenih, javljaju se i mnogi drugi simptomi nakon početka bavljenja brdskim biciklizmom. Naime mnogi su se potužili da su nakon svega nekoliko vožnji prirodom prestali pušiti, smanjili konzumaciju inače neizbježnog Babića i slično... Simptomi jesu opasni, javljaju se brzo i nepredvidivo, a nemoguće ih je izbjeći. Nastavak bavljenja brdskim biciklizmom nakon uočavanja tih simptoma dovodi do pojave općepoznatog sindroma pod nazivom "Zdrav život"... Stoga se čuvajte Koja je osnovna podjela bicikala?Za prosječne brdske bicikliste podjela bicikala u današnjem svijetu bi izglledala otprilike ovako: brdski bicikli, cestovni bicikli, "mješanci" (hybrid) i ostali. 1) Brdski bicikli (MTB)Osnovna karakteristika svih brdskih bicikala jest da su namjenjeni terenskoj, odnosno offroad vožnji. Imaju 26" kotače, vrlo čvrste i izdržljive konstrukcije rama, a od opreme samo najnužnije (dakle odmah u početku odpadaju blatobrani, svjetla, mačje oči, nožice i sl.). Unutar ove skupine, naravno, postoje i neke podgrupe koju su kao što slijedi:
2) Cestovni bicikli
3) "Mješanci" ili hybrid bicikliOva grupa je zanimljiva pošto je pokušala objediniti čvrstoću i robusnost brdskog bicikla sa udbonošću i lakoćom vožnje kao kod recimo touring bicikala. Postoje dvije grupe:
4) OstaliU ovoj grupi su svi ostali bicikle koji nisu spomenuti o prethodnim poglavljima poput: BMX, tandem, specijalni neki bicikli (oni gdje se leži recimo), pony, itd...Koji je pravilan položaj tjela u vožnji?
Visina sjedala treba biti tolika da kada petu stavite na pedalu u donjem položaju, noga bi trebala biti ispružena. Tako će vam glavnina težine biti na pedalama što pridonosi lakšoj vožnji. To je jedan način podešavanja visine sjedala. Nije posve točan (ima dosta mana), pa zato donosimo i drugi, nešto tehničkiji, način. Metoda se zove Guimardova formula, te je po mnogima najtočnija metoda za određivanje visine sjedala.Formula glasi UVS = UDN x 0,886
gdje je UVS = ukupna visina sjedala, UDN = ukupna dužina nogu. Ukupna visina sjedala je udaljenost između centra srednjeg pogona i gornje površine sjedala. Metoda je nešto kompliciranija, no pomoću nje ćete, vjerojatno, dobiti optimalnu visinu. Ova formula je inače pogodnija za cestovne bicikle, no kombiniranjem ova dva načina uspjeti ćete dobiti optimalnu visinu. Osim visine sjedala bitno je podesiti i vodoravan položaj sjedala. Već ste i sami primjetili sigurno da sjedalo stoji na sicštangi na "vodilicama". To možete podesiti prema vlastitom "feelingu", odnosno kako vam je najudobnije voziti. Inače pravilo glasi da se za visok broj okretaja sjedalo podešava više unaprijed, a radi veće snage pri pritisku na pedale, više unazad. Visinu upravljača podesite nakon visine sjedala i to tako da vam tijelo pri vožnji sa podlogom zatvara ugao od otprilike 45 stepeni. Leđa pri tome moraju biti izravnata, a laktovi opušteni. Tu isto postoji jedno opšte pravilo da visina upravljača treba biti od 5 do 8 cm ispod gornje površine sjedala. Kada sjedimo na biciklu, leđa bi trebala biti nageta naprijed pod uglom od oko 45 stepeni. Položaj ruku bi trebao biti prirodan i opušten. Bolovi u leđima, vratu, rukama i koljenima, a poslije dužih vožnji su znak da nemamo idealan položaj na biciklu. Problem može biti u visini sica, visini upravljača, dužini lulice te njenom nagibu, ili čak u veličini rama. Pomjeranjem upravljača (nabavka odgovarajuće lule ili cijevi upravljača) ili sica naprijed/nazad; ili nabavkom srednjeg pogona sa odgovarajućom dužinom kurble, trebali bi rješiti te probleme. Ukoliko je visina sica u pitanju, ponovno ju podesite prema gornjim formulama. No što ako je u pitanju i veličina rama? Logično je da ne možete sada kupovati novi ram. Dakle ukoliko se na biciklu osjećate preispruženima i to vam pravi probleme, rješenje je u kupovini kraće lulice sa eventualno većim uglom "uzdizanja". Čak i mali pomak u dužini lulice (za recimo 5 mm) može bitno popraviti ukupnu geometriju bicikla. Veći ugao lulice će vam isto tako pomoći ukoliko se želite voziti "uspravnije". Na tržištu postoje i lulice sa podesivim nagibom a namjenjene su prvenstveno biciklima za vožnju po asfaltu (dakle trekking bicikli, city-bike i slično). Još jedno rješenje za ugodniju vožnju jesu i tzv. "riser barovi". Riječ je o upravljačima kojima su krajevi uzdignuti od osnovne osi, a obično su i znatno širi od običnih upravljača. Sukladno tome položaj tijela se očito nešto "uspravlja" tijekom vožnje, a zbog širine upravljača moguća je i lakša kontrola bicikla. Tehnika vožnjeKretanje - polazak... ...na neravnim i strmim uzbrdicama nije nimalo jednostavno. Moramo imati odgovarajući (sporiji) prenos, bicikl opkoračimo sa desnom nogom na pedali u gornjem položaju. Snažno prebacimo tijelo i rukama odgurnemo upravljač naprijed, stanemo čitavom težinom na desnu nogu - pedalu. Nekoliko slijedećih okretaja pedale moraju biti krajnje energični dok bicikl ne dobije potrebno ubrzanje. Ako zadnji točak proklizava, onda to radimo sjedeći kako bi prebacili više težine pozadi, u suprotnom to radimo stojeći na pedalama. Ukoliko nam teren dozvoljava i imamo dovoljnu širinu puta, biciklom možemo krenuti ukoso ili cik-cak, a ne ravno gore - i time smanjiti nagib i dobiti na brzini. Stvari komplikuje prednji amortizer koji nas u kritičnom momenetu (kontakt prednjeg točka sa kamenom i sl.) može lansirati unazad! Ovu tehniku vježbajte na različitim nagibima i podlogama, može biti jako interesantno i korisno! Mjenjanje brzina - Nikad ne možete imati toliko snage koliko možete izgubiti rasipajući je koristeći pogrešan stepen prenosa! Brdski bicikli imaju 21, 24 ili 27 (teorijski, praktično nešto manje) a odgovarajuću brzinu će te lakše pronaći kada se lanac nalazi na Ťpravomť zupčaniku na srednjem pogonu. Na većim usponima postavite prednji mjenjač u 1. brzinu (najmanji zupčanik na srednjem pogonu), zaboravite na njega i onda desnom ručicom mjenjača fino podešavajte odgovarajuću brzinu. Kod vožnji na ravnom i nizbrdo uradite isto, samo sa srednjim/ velikim zupčanikom na srednjem pogonu. Kod samog mjenjanja brzina moramo steći rutinu Ťmekogť šaltanja tako što ćemo uvijek usporiti okretanje pedala neposredno prije i tokom izmjene dok lanac ne postigne jednu punu rezoluciju/ okret na novom zupčaniku. Onda kad mjenjanje brzina budete radili instiktivno, bez da u glavi Ťsabirateť i Ťoduzimateť brzine, možete reći da ste tu vještinu uvježbali. Izbjegavati "zabranjene" prenosne odnose: najveći/ najveći zupčanik i najmanji/ najmanji, vijek svih elemenata pogona će biti puno duži! Korisna je tehnika savladavanja kratkih uspona zaletom i pravovremenim mjenjanjem brzine. Kočenje - Svaki bicikl je brz onoliko koliko brzo
može da se zaustavi! Svi elementi moraju biti u besprijekornom stanju:
ručice, sajle, kočione čeljusti, pakne, bočne stranice i centriranost
obručeva točkova, gume. Da li je ručica prednje kočnice na lijevoj
strani upravljača? Ako ste dešnjak trebala bi biti, jer u slučaju
panične reakcije i kočenja samo prednjom (desnom ručicom) kočnicom
let preko upravljača je neminovan! Dakle, uvijek ćemo kočiti zajedno
sa obje kočnice ili prvo zadnjom pa tek onda prednjom kočnicom. Kad
popuštamo onda prvo prednja a onda zadnja. Kod strmoglavih single
track nizbrdica lekciju ćete brzo naučiti, vać poslije 2-3 leta preko
bicikla! Savladavanje krivina - Makadamski i šumski putevi, kao i singletrack staze prepuni su zamki i iznenađenja! Tu moramo voziti sa rezervom: u krivine ne ulaziti prebrzo, usporenje i kočenje mora biti na vrijeme - prije same krivine. Ne skidati prste sa kočionih ručica, ako trebamo dodatno usporiti onda oprezno kočimo zadnjom i po potrebi dodajemo prednju kočnicu. Na makadamskim i šljunkovitim podlogama bicikl ostaje u nešto uspravnijem položaju, dok se tijelom naginjemo unutar zavoja. Suprotno tome, na oštrim singletrack krivinama bicikl naginjemo unutra, dok tijelom nastojimo održati uspravniji položaj! Kod brzih skretanja kada smo popustili kočnice i ušli u krivinu, težište prebacujemo nazad i na vanjsku pedalu koja je u donjem položaju. Povlačimo donji grip upravljača lagano nadole usmjeravajući pravac i balansirajući težištem u nozi na vanjskoj pedali. Blagim uvrtanjem gležnja guramo tu nogu unutra i asistiramo vrtnju bicikla oko vertikalne osi. Čim prije, a po izlasku iz tjemena krivine ubrzavamo i "ispaljujemo" se prema izlazu i slijedećoj krivini. Važan segment u svim tehnikama brdskog biciklizma je idealno balansiranje težinom, a u tehnici brzog skretanja to dolazi do posebnog izražaja. Kod biranja putanje prilikom skretanja na šumskim i makadamskim putevima: oprez! Presjecanje krivina često ne dolazi u obzir zbog "usječenih" tragova od kamona, teških vozila i sl. Tu moramo odabrati jedan od dva traga, a svaka promjena nosi izvjestan rizik kod prelazaka "grbe" na sredini koje su uvijek neravne, obrasle travom i sl. Usponi i nizbrdice - Kratke uspone savladavamo zaletom, brzom i pravovremenom promjenom brzine. Ako podloga nije suviše skliska možemo ustati sa sjedišta i izaći na vrh punom snagom pedaliranja. Kada pogonski točak proklizava, sjesti i težinu prebaciti na zadnji točak. Dugi i strmi usponi su najjači ispit naše psihofizičke snage. Poželjna je maksimalna koncetracija - pazimo na više stvari odjednom: trag prednjeg točka i izbjegavanje prepreka, optimalan balans između točkova, pravilno pedaliranje i disanje. Radi lakšeg disanja ruke držimo široko raširene na upravljaču. To radimo u ritmu pedaliranja i sa akcentiranim udisajima i izdisajima. Na neravnom terenu biramo brzinu sa nešto većom frekvencijom obrtanja pedala, radi dodatne rezerve snage pri prelasku preko prepreka. Nizbrdice su prava nagrada poslije dugih i teških uspona. Težinu naravno prebacujemo nazad, ruke su nam opuštene a prstima ne prejako stiskamo upravljač. Puštamo da prednji točak Ťplivať preko neravnina, i usmjeravamo pravac idealnom putanjom. Povećanjem strmine spuštanja pomjeramo težinu više unazad smanjujući mogućnost prelijetanja preko upravljača udarom u visoku prepreku. Laktovi i ruke UVIJEK moraju biti opušteni i relaksirani, na taj način imamo idealnu kontrolu prednjeg točka i apsorciju vibracija! Pogled dovoljno daleko ispred, radi kontrole i izbora pravca: gledaj ispred i tamo gdje ideš, nikad tik ispred točka! Lanac je na najvećem prednjem i najmanjem zadnjem lančaniku - manje udara zategnutog lanca od ram. Oprez zbog mogućeg susreta sa vozilima, zbog šuma vjetra u ušima ne čujemo vozila u dolasku! Prelazak preko prepreka - Postoje tri načina: istu ćemo zaobići, preskočiti ili prenijeti bicikl preko nje! Kada smo ih uočili na vrijeme a imamo dovoljno manevarskog prostora: rupe, krupno kamenje i sl. najbolje je zaobići. Kada manju prepreku ili poprečni kanal zbog brzine ili širine samog objekta ne možemo zaobići, onda to jednostavno preskočimo. Za manje objekte najčešće je dovoljno u vožnji Ťtrgnutiť upravljač gore, podići prednji točak od tla i preskočiti, a zatim prebaciti težinu naprijed - rasterititi udar zadnjeg točka u rub prepreke. Kada se ta tehnika izvede punom snagom uz maksimalno energično izvođenje, bicikl jednostavno Ťpreletiť preko! Ta tehnika se zove Ťbunnyhopť i kada se dobro uvježba možemo preskočiti predmete visine i preko 30cm i dužine nekoliko metara! Ekstremne vožnje - Kada uživate u vožnji na pijesku,
blatu i snijegu; nosite i gurate bicikl kilometrima; vozite preko
kamenitih i za pješake teških staza onda se možete nazvati mountain
bike ekstremom! Ekstremni uslovi vožnje povećavaju vjerovatnoću od
povreda, stoga moramo biti krajnje racionalni u procjeni mogućnosti.
Uske i kamenite planinarske staze nisu uređene za prolazak biciklom,
a oštro kamenje može biti pogubno za srednji pogon, zadnji mjenjač
i sl.- time i naš novčanik! U tom slučaju, prenosimo bicikl preko
teških dionica da bi izbjegli nepotreban rizik od teških kvarova i
povreda. Na mekanim podlogama poput pijeska, snijega i blata gume
trebaju biti nešto slabije napumpane. Za snijeg i led postoje posebne
gume (ekserice), dok se za pijesak koriste nešto šire gume. Za ovakve
vožnje uslov je potpuno vladanje standardnim brdsko - biciklističkim
vozačkim tehnikama. Pravac je uvijek teže kontrolisati nego obično,
na mekim podlogama ga kontrolišemo prenosom težine i "uvrtanjem"
ramena i kukova, izbjegavajući puno krivudanja prednjim točkom. Kada
to ipak uradimo radi male korekcije putanje, prenosimo težinu nazad
da se prednji točak ne bi zabio u podlogu. Vožnja u grupi - Jedno od pravila brdskog biciklizma
je da se ne vozite sami! Opet, kada se vozi u grupi nisu rjetki slučajevi
padova uzrokovanih kontaktom dva ili više vozača. Što je grupa brojnija,
veća je vjerovatnoća padova uzrokovanih nečijom nepažnjom. Bezbjedna
vožnja u grupi znači slijediti ova pravila: držati potrebno rastojanje/
odstojanje, izbjegavati naglo ubrzavanje i kočenje, glasom najaviti
približavanje drugom vozaču a kada nas ne vidi, zaustavljanje samo
na preglednim mjestima, nema razgovora u toku vožnje... Vožnja, a time i potreba maksimalne pažnje na sve sigurnosne aspekte prestaje tek kada bicikl ostavimo u garaži! Istraživanja govore da se najveći broj biciklističkih nesreća u gradovima događa u neposrednoj blizini mjesta stanovanja, kada ljudima popusta pažnja zbog osjećaja sigurnosti izazvanog blizinom sigurnosti doma. Slično je u brdskom biciklizmu: padovi i nesreće su česte na potpuno bezazlenim mjestima kada se prerano i prekomjerno opustimo a nakon ekstremnih napora i iskušenja dugih i teških terenskih vožnji! Najopasnija su mjesta koja izgledaju najbezazlenija! Kakvi su to ATB KTM bicikli?To su bicikli za sve terene, to su modeli Country Road, Country Line i Country Star. Koja je razlika između alu i čeličnog rama?Alu ram je lakši pa i čvršći od čelićnog rama i zato se sve više koristi u proizvodnji bicikala. Najbolji ramovi rade se od karbona jer je taj materijal vrlo lagan ali je i vrlo skup, pa se koristi u proizvodnji najkvalitetnijih - natjecateljskih (takmičarskih) bicikala. Kada treba staviti slick gume a kada gume s ripnama?Slick guma stavlja se kada se vozite po asfaltu ili dobro utabanim stazama, dok se gume s ripnama koriste po vožnji u šumi ili livadi. Imam bicikl i ne mogu na prednjem pogonu prebaciti u najveći lančanik , mogu li sam riješiti problem?Treba vjerojatno dotegnuti sajlu prednjeg mjenjača, ali za to je bolje da dođete u servis gdje će vam vjerovatno besplatno to učiniti. Voziti sve ove ture o kojima ste čitali ne zahtjeva da budete bilo kakav supermen ili aktivni sportista - dovoljno je samo da budete fizički zdravi, sve ostalo će doći već samo po sebi. Za stizanje biciklom do mora ne treba ništa više kondicije nego za planinarski uspon na neki od vrhova Durmitora ili Prokletija. Dakle, ako imate planinarskog iskustva, jasno vam je o kakvom se naporu radi. Potpuno je nebitno i kog ste pola, rase, visine, ili koliko godina imate. Snaga volje je najjači mišić vašeg tjela Možda spadate u onu grupu ljudi koji se sporadično bave fizičkim aktivnostima u prirodi, ali uporno ubjeđujete sebe da su vaše mogućnosti ograničene, odnosno da ne posedujete fizičke predispozicije za veće poduhvate. Priuštićete sebi ogromno zadovoljstvo ako prestane da se lažete! Pokažete li makar malo istrajnosti u iskorišćavanju zanemarenog potencijala sopstvenog tjela, i sami ćete se iznenaditi onim što postižete, a samo nekoliko mjeseci ranije niste se usuđivali o tome ni da maštate. Koje su sportske ozljede kod biciklizma? Jedna od tipični sportskih ozljeda kod biciklizma su bolovi u koljenu. Ako osjetite bol u koljenima otiđite do doktora, ne mora biti ništa ozbiljno ali da budete sigurni. Osjetite li u toku vožnje bol u koljenu, siđite s bicikla, sjednite i stavite nogu u opušten položaj. Dakle, lagano savijena koljena i odmorite se jedno 10 minuta. Možete i masirati okolne mišiće, ali LAGANO, nemojte pretjerivati. Morate li nastaviti vožnju, vozite polagano i nemojte se suviše naprezati. Kad dođete kući stavite leda na koljeno ali nikako duže od 20 minuta (oko 10-15 optimalno). Tretman ponavljajte što češće u sljedećih 24 sati sa obaveznih sat ili dva razmaka. Možete i uzeti neki od analgetika (poput aspirina), no opet nemojte se zalijetati u lijekove ukoliko nisu potrebni. Sljedećih desetak dana nemojte voziti niti naprezati, dakle, puno hodati, trčati, penjati se uz stepenice, uglavnom shvatili ste. U slučaju da bol nikako ne prestaje niti se smanjuje, obavezno otiđite doktoru. Ukoliko ste se udarili u koljeno, pali na njega ili vas je kamen pogodio i osjetite oštru bol pri daljnjem pokretanju, obavezno posjetite doktora! Jedan od čestih uzroka bolova u koljenu je preveliko opterećenje na te vrlo važne zglobove. Naime ukoliko vozite sa malim okretajem pedala, odnosno pod velikim opterećenjem, koljena mogu početi zaribavati (analogija sa automobilskim motorom!) što može dovesti do većih oštećenja. Kako biste to izbjegli, vozite se (pa čak i na uzbrdicama) sa najmanjim brojem okretaja od oko 60 u minuti. Pri ovome će vam dobro doći ciklokompjuter sa takvim senzorom, no možete i sami pratiti. U načelu, onoliko koliko imate volje i vremena. Bolje je i da svakog dana pređete barem 10 km, nego da vozite kampanjski, 3-4 puta mjesečno po 100 km. Da bi vam do špica sezone i vremena kada ćemo praviti najzanimljivije izlete bila garantovana vrhunska kondicija, dovoljno je da imate dnevni prosjek od 30 km. Naravno, podrazumjeva se da ima dana kada zbog raznih viših sila ili obaveza niste u prilici da vozite (ne znam nikoga ko ima takav spartanski režim samodiscipline da ne propušta nijedan dan), ali kadgod vam se ukaže nekih sat, dva slobodnog vremena po ljepom danu, sjetite se svog bicikla. Da vam odam i jednu biciklističku tajnu - dok vozite, unosite što više tečnosti u organizam (čak i ako vam se čini da niste nešto mnogo žedni), jer je teška iznurenost najčešće upravo posljedica dehidracije. Da biste vozili u grupi, nije vam neophodan trkački bicikl i takmičarski tempo od 35-40 km/h. Prosječna brzina na ravnom terenu je nekih 24-30 km/h, na brežuljkastom terenu (ili usljed zamora nakon dosta sati vožnje) zna da opadne na nekih 18-25 km/h, dok se na usponima uglavnom kreće u intervalu 10-16 km/h (na teškim usponima, kao i u zahtjevnim off-road terenima može na trenutke da padne i do 6-9 km/h). U principu nemamo potrebu da se s bilo kim utrkujemo, i obično imamo dovoljnu zalihu vremena da amortizujemo svako neplanirano usporenje, tako da se, da bismo svi u vožnji maksimalno uživali, prilagođavamo tempu koji odgovara najsporijem članu ekipe. Ako kondicija učesnika to dozvoljava, a raspoloženje ište, lako se može desiti da ponekad (barem neke dionice) vozimo i tempom jačim od 30 km/h. Što kvalitetniji. Poželjno MTB, jer ćete u protivnom biti ograničeni na kretanje asfaltom, što vam može uskratiti mnogo zanimljivih vožnji i spontanih istraživačkih skretanja. Krenuti na dalji put sa biciklom sastavljenim od nedovoljno dobrih djelova može vam zadati isuviše glavobolja, i pokvariti put i vama i vašim saputnicima. Da li će bicikl imati i suspenziju ili ne, stvar je navika i ukusa, mada vam za duge drumske vožnje (a pogotovo za uspone) ne bih savjetovao bicikl sa zadnjom suspenzijom, jer će vam jedno 30% energije bespotrebno rasipati. Dobra prednja suspenzija može doprinjeti udobnosti vožnje, ali nije od presudnog značaja za kvalitetan doživljaj. Čemu služi biciklistička odjeća saznaćete vrlo brzo nakon što krenete na neku dužu vožnju - materijali, oblik, dužine, sve ima svoje ZAŠTO, i daleko od toga da se radi o pomodnim hirovima za traćenje novca. Naravno, možete da vozite i u "civilnoj" odjeći, ali će vam ona često zbog loših materijala, kroja i nedostatka bitnih detalja sputavati pokrete, otežavati koži disanje, a višednevnu vožnju učiniti prilično neudobnom (ili bolje rečeno, "žuljevitom" :)).Recimo, osnovna stvar koju ćete poželjeti jeste biciklistički šorc _sa_umetkom_. Bez njega vožnja poslje nekoliko sati postaje mučenje za zadnjicu, čak i iskusnim biciklistima. A da ne govorimo kako ćete se osećati drugog ili trećeg dana. Da li će šorc biti kratki, sa bretelama ili jednodjelni kombinezon, ostaje na vama da procjenite prema sopstvenom nahođenju. Sve su više "in" i široki šorcevi nalik na klasične bermude, ali postavljeni odgovarajućim umetkom. Biciklističke majice su prevashodno korisne iz razloga što su napravljene od materijala koji sprečava prekomjerno znojenje (odnosno optimalno omogućuje koži da diše), kao i što posjeduju izuzetno korisne džepove na leđima iz kojih teško da će vam ikada išta ispasti. Naočare vam štite oči od upadanja insekata i trunja, kao i od sunca, a specijalizovana obuća vam može pomoći da ulažete ravnomjerniji napor pri okretanju pedala, donekle štedeći snagu (naravno, zahteva i specijalne pedale).Možda kacige i doprinose aerodinamičnosti, ali sasvim sigurno smanjuju izglede za pucanje lobanje, što je jedan od najčešćih uzroka smrtonosnih povreda biciklista. Zato, koliko god vam to djelovalo mrsko, pokušajte da NATJERATE sebe da nosite kacigu. Ako idete na vožnju od više dana, imate dvije opcije: možete sve neophodne stvari spakovati u neki veći ranac, ili torbice i bisage montirane na bicikl. Svakako je neuporedivo udobnije da vam teret bude na biciklu, nego na leđima (tako ćete ga daleko manje osjećati), a zbog nižeg težišta, bićete i stabilniji po bilo kakvom terenu, bez obzira što vam bicikl tako može biti i do 40 kg težak. Najbolje je da glavninu tereta spakujete u (i na) bisage montirane na nosač koji leži na zadnjem točku, a da stvari koje će vam češće trebati rasporedite po manjim torbicama montiranim u trouglu rama, s prednje strane volana, ili po džepovima biciklističkog dresa. Podrazumjeva se, naravno da imate barem jedan bidon (tokom vožnje upravo treba najviše tečnosti unositi u organizam), što veći, a ne bi bilo loše da imate i sekundarni - ponekad od vode do vode ima puno, puno kilometara... Termo bidon bi vam dobrodošao kako ne biste u vrelim letnjim danima non-stop pili vruću vodu :-) Bilo šta od pomenutih dodataka možete naći u nekoj od brojnih biciklističkih radnji ili klubova, s tim što treba voditi računa da uzmete model bisaga/torbica/metalnog nosača koji je prilagođen obliku vašeg rama, odnosno mogućnostima montaže. Ako je dogovor da se na nekoj turi spava u šatorima, ponesite sopstveni, ili dogovorite sa nekim od suvozača raspored u šatorima koje će drugi nositi. Kako se prehraniti tokom ture? U principu pri odabiru hrane koju ćete ponjeti na neku dužu biciklističku turu treba razmišljati slično kao kada birate hranu za planinarenje, s tim što treba staviti jači akcenat na energetsku hranu (Bonžita je omiljeno "gorivo" mnogih biciklista, mada ima i ljudi koji ih ne podnose). Dakle, ako vam treba mlijeko, najbolje je da ponesete mleko u prahu, razne žitarice, pahuljice, muesli su takođe dobrodošli, kao i dvopek i druge vrste dugotrajnog hljeba. Naravno, treba spakovati i ono što krajnje laički mislite da će vašem stomaku koristiti (tj. na šta ste "slabi"). Generalno, rukovodite se idejom da u što manje kilograma smjestite što veću energetsku vrednost. Obavezno se snabdite i većom količinom onih namjernica koje očekujete da ćete teže moći da pronađete u provinciji.Ne zaboravite da nema te prirodne prepreke koja je jača od vas - samo joj treba prići na pravi način, treba pobjediti slabost koja se nalazi u našim glavama. Uvjek razmišljajte zbog čega vam je nešto teško, i kako da "nadmudrite" teškoću - iznenadićete se koliko često ćete doći do pravih zaključaka. Vremenom ćete sve češće moći mnogo unaprijed da procjenjujete šta vas čeka, i bićete sposobni da se pripremite na situaciju, kako biste je prošli u užitku, a ne u muci. Ako još uvek u vama dominiraju nedoumice, pomozite sebi da ih riješite tako što ćete krenuti na neku jednodnevnu ili vikend turu - to ćete sigurno uspjeti da izgurate, a siguran sam da ćete poslje toga mnogo lakše moći da procjenite šta i kako dalje. NapomenaSve informacije ovdje date su kao osnova. Nema iskazane ili podrazumjevane garancije što se tiće upotrebljivosti ili pogodnost ovog dokumenta za neku pojedinaćnu svrhu. Konsultujte se profesionalno prije pokušaja bilo koje opisane aktivnosti u ovom dokumentu; nije namjera ovog dokumenta da zameni mjerodavna profesionalna uputstva. |
 | ||||||||||||||
 |
|
 |
|
Udruženje ljubitelja ekstremnih sportova - EXTREME - Bosna i Hercegovina
|
|
|
Za sva pitanja, prijedloge i komentare u vezi sa
ovom  |
Kako
je ovo ipak dokument o brdskom biciklizmu, ovdje se nećemo puno zadržavati.
Napomenimo samo da je opšta odlika ovih bicikala njihova mala težina,
razmjerno veliki kotači sa uskim gumama, te im je, naravno, namjena
čista cestovna vožnja. U okviru ove grupe postoje najmanje dvije podgrupe:
specijalke (ili čistokrvni cestovni bicikli) i touring bicikli. Touring
bicikli su u načelu "ojačane" specijalke. Dakle imaju deblje rame,
deblje gume i slično. Namjena im je dugotrajna i udobna vožnja po
cestama (dakle ne utrke).
Nakon
što ste odabrali ram prave veličine, radi same ugodnosti vožnje važno
je pravilno se držati na biciklu i znati podesiti visinu upravljača
i sjedala.