Udruženje ljubitelja ekstremnih sportova - EXTREME.
 

JEDRILIČARSKE DISCIPLINE

 

Jedrilice su letjelice jako slične avionima, ustvari imaju iste dijelove kao i avioni, osim jednog. Jedrilice nemaju motor, a ni elisu. No, sa samom početku, prije nego nastavimo sa problematikom i tematikom jedrilica, moram istaknuti jednu stvar, najosnovniju podjelu jedrilica:

  1. jedrilice bez motora i
  2. motorne jedrilice.

E sada da nastavimo, kako smo već rekli jedrilice u principu nemaju motor, što znaći da jedrilice ne mogu samostalno polijetati i da za razliku od aviona koji koristi snagu motora za polijetanje, penjanje, letenje..., jedrilica zahvaljujući svojoj aerodinamičnosti, rasponu i korisnoj površini krila ostaje u zraku.

Za bez motorne jedrilice postoje dva načina za polijetanje: Šlep i Vitlo

Šlep jedrilice se izvodi na slijedeči način: Na repu aviona koji šlepa postoji kuka na koju se nakači sajla, dok se drugi kraj sajle nakači na kuku koja se nalazi na nosu jedrilice.
Pilot aviona započinje polijetanje, sajla se zateže i povlaći jedrilicu. Kad jedrilica dobije odgovarajuću brzinu koja je potrebna da se na krilima stvori dovoljan uzgon jedrilica odljepljuje od piste. Pilot aviona i dalje penje po školskom krugu šljepajući jedrilicu iza aviona. Kada dosegnu određenu sigurnosnu visinu pilot jedrilice vrši otkačinjanje sajle te jedrilica koja sad već ima dovoljnu brzinu i silu uzgona nastavlja samostalan let. Pilot aviona koji je vršio šlep ima dva načina za slijetanje:
- bez odbacivanja sajle ( Ovaj načini je u određenoj mjeri opasniji i od pilota aviona traži viši nivo iskustva. Problem je u tome što sajla visi iza aviona i postoji mogučnost da se sajla pri slijetanju zakači za neku prepreku, drvo, dalekovod i sl., te da ista pukne i da se ostatak sajle prebaci preko aviona i zapetlja u elisu...)
- sa odbacivanjem sajle prije slijetanja ( Pilot aviona u naletu iznad aerodroma ili druge dogovorene zone odbacuje sajlu i tek po tome ide na slijetanje)

Vitlo. Polijetanje uz pomoć vitla izgleda ovako: Vitlo se postavi na jednom kraju piste, a jedrilica na drugi kraj piste. Sajla sa vitla se dovuće do jedrilice i isto tako zakaći na nosu jedrilice. Zatim, sajla se počinje namotavati na vitlo vukući jedrilicu duž piste. Opet, kada dosegne odgovarajuću brzinu, tj. kada vazduh počne dovoljno velikom brzinom opstrujavati oko krila jedrilice, javlja se sila uzgona koja podiže jedrilicu u zrak. Pilot jedrilice pokušava dobiti što veću visinu, koja pri otkačivanju sajle iznosi otprilike 300 metara.

Što se tiće motornih jedrilica, to su obično jedrilica sa malim motrima koji su ugrađeni upravo iz razloga da jedrilica nebi trebala biti šlepana i polijetati uz pomoć vitla. Pilot motorne jedrilice koristi motor skoro pa samo pri polijetanju i dok ne popne na sigurnosnu visinu, a tada gasi motor i nastavlja sa letom zahvaljujući termici. Pilot motorne jedrilice može takođe koristiti motor u slučaju nekih vandrednih postupaka.

vrh strane

vrh strane