Udruženje ljubitelja ekstremnih sportova - EXTREME.
 

PARAGLAJDING DISCIPLINE

Među ekstremnim sportovima paragliding ima sve više poklonika. Naime, radi se o slobodnom letenju, odnosno padobranskom jedrenju (paraglajding). Padobransko jedrenje je slobodno letenje uz pomoć jednostavne letjelice u obliku padobrana.

To je sport koji spada u kategoriju aero sportova. Nastao je početkom osamdesetih tako što su planinari i alpinisti u alpama tražili najjednostavniji način kako sići s osvojenih vrhova, te su u tu svrhu koristili stare sportske padobrane. Paraglajding je jedan od najmlađih vazduhoplovnih sportova i jedan od najlakših i najjednostavnijih načina da ostvarite svoj san o letenju.

Sredinom osamdesetih ljudi su shvatili da postoji jedan novi izazov, a to je kako produžiti daljinu i trajanje takvih letova i pronaći zone toplog zraka koji se kreće prema gore, kao što su ih pronalazili letači hang-glidera (zmajeva-deltaplana).

S ovim izazovom došli su mnogi pokušaji da se unaprijede performanse paraglider-a koristeći neporozne materijale, povećanje raspona krila i modificiranje oblika i zračnog profila (aerodinamike). Kako je testiran svaki novi dizajn, neočekivane promjene u letnim karakteristikama često su postavljale zahtjeve pilotovim sposobnostima i tehnikama letenja. Ideje koje su bile dobre, proizvodile su se u većim serijama da bi izašle u susret rastućoj populaciji pilota paraglider-a. Sport se dobro razvio u Europi do 1986. godine kada su se počela organizirati i prva natjecanja u raznim disciplinama. Tih godina francuski planinari su jedrili prema dole da što prije siđu sa različitih vrhova. Tada je nastao naziv parapente (franc.) što je preimenovano u engleski Paraglide što znaći padobransko jedrenje.

Prvi paraglider je počela proizvoditi firma Ailes de K u Švicarskoj 1984. godine i to u samo nekoliko primjeraka, a nakon toga u punoj, komercijalnoj proizvodnji 1985. godine. Osnivač ove firme Laurent de Kalbermatten se smatra "ocem" paragliding-a.

Od 1986. godine pa na ovamo, mnoga sigurnosna poboljšanja su bila uključena s ciljem što sigurnijeg leta i komfora kao što su rezervni padobrani, protektori, udobne sjedalice, kacige i najvažnije školovanje kroz obuku od strane kvalificiranih instruktora paragliding-a.

Koristeći modernu opremu pilot može biti siguran na letovima u trajanju preko jednog sata koristeći nevidljive termalne struje u ljetnom periodu ili padinsko dinamičko dizanje na planinskom grebenu tokom zime. Tako danas svjetski rekord u preletu od jedne tačke do druge iznosi 423 km (Will Gade - USA), ostanak u zraku preko jedanaest sati, a visinski rekord preko 5000 m. (Obavezno pročitajte njegov članak o tehnici letenja.)

Ovaj sport se intezivno razvija i širi u posljednjih petnaest godina i sve više uzima maha u sportskom vazduhoplovstvu i outdoor aktivnostima. Osnovni razlog ovome je taj što ovaj sport ne zahtjeva ogromna finansijska sredstva i vrijeme. U ovom sportu ne postoje komplikovane procedure, zakoni, duge i naporne obuke i sve ono što ubija zadovoljstvo, spontanost i slobodu letenja. Sve što vam je potrebno jeste dobra volja i malo slobodnog vremena a ono što dobijate je mogućnost velikih avantura, putovanja, izazov i pogled na nevjerovatne ljepote predjela iznad kojih letite. Naravno, kakav bi to sport bio da ne postoje i takmičenja koja, u za ovako ekstremnu disciplinu ka što je letenje, predstavlja pravi spektakl. Takmičari moraju biti kvalifikovani za učešće na takmičenju. Pored važeće sportske dozvole sa markicom Saveza za tu godinu, letači moraju imati i letačku dozvolu ili dozvolu Parapro V letača po FAI (Internacional Pilot Proficiency Identification of FAI - IPPI card) sa FAI naljepnicom. Svi učesnici moraju da imaju važeće medicinsko osiguranje ili individualno osiguranje u slučaju nezgode koje pokriva medicinske troškove hospitalizacije. Tokom leta svaki pilot je obavezan nositi zaštitnu kacigu i rezervni padobran. Takmičenja se organizuju na državnom, međunarodnom i na svjetskom nivou.

(Pročitajte članak "Aktivno letenje".)

Paraglajding se djeli u tri glavne discipline koje imaju svoje pod-discipline, a to su:

Priznajemo da je sport vremenski zahtjevan i skup, ali ono što vam on može pružiti ne da se opisati.

Cilj

Učestvovanje u paraglajding takmičenju cilj je u stalnom rastu i prvo svjetsko takmičenje je održano u Engleskoj 2000 godine. Ova forma sporta posjeduje mnogo tradicionalnog padobranskog i paraglajderi većine takmičara imaju slabije performanse za jedrenje. Danas je namjera podržati korištenje normalnih paraglajdera za takmičenja na cilj.

skok na cilj

(photo: Juozas Kaunas) vrh strane

Precizno sletanje je preuzeto iz klasičnog padobranstva i u početku je služilo kao zabava, da bi zbog velikog reklamnog potencijala postala zvanična FAI disciplina u kojoj naši takmičari zauzimaju visoka mjesta na svjetskoj rang listi. Cilj je da se što preciznije i bezbjednije prizemljite na metu prečnika 3cm. Rezultati do poluprečnika od 15cm mjere se elektronskom napravom, a veći, mjernom trakom (do poluprečnika od 10m). Pri doskoku pilot treba da ostane na nogama sve dok krilo paraglajdera ne dotakne zamlju - pravilo bez pada - takmičenje na cilj stavlja mnogo više očekivanja na kontroli prizemljenja., eventualni pad se sankcioniše negativnim bodovima (kaznenim centrimetrima). Pilot sa najmanjim zbirom bodova (kaznenih centimetara) postaje pobjednik.

Akrobacije

Takmičenje u paraglajderskim akrobacijama je postalo popularan spektakl za takmičare i publiku. Mnoga internacionalna takmičenja su održana i trenutno je proces formiranja generalnih pravila za ovu uzbudljivi sport. Prvi pravi Svjetski šampionat je održan u Villeneuve, blizu Montreux (Switzerland), 2006 godine.

Akrobatsko letenje predstavlja najveći izazov u paraglajdingu zbog svoje, ako ne opasnosti, onda zbog tehnički zahtjevnog manevrisanja pri izvođenju složenih akrobatskih manevara koji se ne mogu uraditi ni na jednom drugom vazduhoplovu. Svaka figura ima svoju težinu i ocjenjuje se od strane komisije. Najteže i najopsanije figure nose najviše poena, prema kojima se i određuje pobjednik. Postoje:

- solo akrobatsko letenje po zadatku
- solo akrobatsko letenje slobodnim stilom
- sinhrono letenje slobodnim stilom.

Figurativni skokovi

(photo : Balibouse/Red Bull) vrh strane

Preleti (cross-country)

Prelet predstvlja srž postojanja samog paraglajdinga. Kao i jedriličari i slobodni zmajari, paraglajderisti koriste uspone vazdušne struje da ostanu u vazduhu više sati (čak i preko 10 sati bez odmora) i prelete više desetina pa čak i stotina kilometara. U ovoj disiplini se takmiči najveći broj ljudi i predstavlja izazov, jer je splet velike vještine, znanja i hrabrosti, stečenim kroz godine rada.

Pod-disipline koje se koriste u preletu na takmičenjima su:

- trka do cilja, (race to goal) Zadatak je stići prvi do cilja. Startno vrijeme i kurs letenja isti je za sve pilote, a startuje se istovremeno iz vazduha ili sa zemlje, a cilj im je da obiđu određenu trasu obilježenu okretnim tačkama. Prvi koji završi zadatak - je pobjednik. Ovakav vid trke u mnogočemu podsjeća na trke Formule 1. Pilot mora da prođe cilj uspravno u određenom pravcu da bi dobio poene za vrijeme sa kojim je došao. Piloti koji ne dođu do cilja ili dođu poslije zatvaranja cilja, ne dobijaju poene za vrijeme već samo poene za razdaljinu.
- brzinska trka do cilja, (elapsed time race to goal)(speedrun to goal) gdje se boduje najkraće vrijeme preleta na određenoj ruti. Pravac je isti za sve pilote. Start je individualan za vrijeme otvorenog starta, a vrijeme se zaustavlja kao što je ranije rečeno. Svaki takmičar ima individulano vrijeme i bori se protiv štoperice, kao u skijanju. - prelet po osi, gdje se odredi linija (osa) po kojoj treba što tačnije letjeti u određenom pravcu. Cilj je da se preleti distanca u što kraćem vremenu.
- Prelet po osi ili sektoru (free distance on an Axis/in a Sector) cik-cak, (cat's cradle) je dispilina koja se rijetko upotrebljava. Direktor takmičenja postavlja ograničenje, a pravac leta može biti označen prvom okretnom tačkom, a pilot mora da se potrudi na napravi najveći mogući prelet obišavši ih u što većem broju. Piloti koji slijede ova ograničenja i najdalje stignu od starta pobjeđuju. Ovo se može nazvati i šahovska igra, jer dolazi znanje i vještina do izražaja, a ne brzina. Udaljenost se mjeri tako što se zaokružuje na 0,1 km, a bodovanje se vrši u odnosu na letača koji je preletio najveću udaljenost od starta. Za prelet u sektoru, daljina se mjeri radijalno od starta, a za prelet po osi uspravnom projekcijom na osu.
- Prelet po zadatim GPS tačkama (povratna trka), (out and return) se upotrebljava najčešće pri lošijim meteo uslovima uz prisustvo srednjeg ili jačeg vjetra u planinama, gdje se dalje niz padinu odredi okretna tačka, a zatim leti nazad. - Ovo je varijanta "catch cradle" na moderan način gdje se od zadatih tačaka na brifingu takmičar odlučuje za one koje će mu omogućiti najveću distancu za prelet, s tim što može da prođe kroz cilindar okretne tačke samo jednom. Za slijetanje na cilj može dobiti i bonus od 15% preletjele distance. Pobjednik je onaj koji preleti najveću distancu.

Canopy relativ

(photo : Malbos/CIVL) vrh strane

Preuzeto sa: http://www.fai.org/hang_gliding/