Udruženje ljubitelja ekstremnih sportova - EXTREME.
 
 

Paraglajding FAQ Strana

Najčešće Postavljana Pitanja (FAQ-Frequently Asked Questions):


Šta je "paraglajder"?

Paraglider je vrsta letjelice s kojom se polijeće trčeći, napravljena od platna, aerodinamickog profila, koja leti i slijeće bez ikakve druge energije izuzev vjetra i gravitacije, te pilotove mišične snage. Pri slobodnom letu paraglajderom, u mirnoj atmosferi, za 1 minut smanji se visina leta za oko 100 m. Ali, ukoliko postoji uspono vazdušno srujanje (termika ili padinski vjetar), veče nego propadanje paraglajdera, let može da potraje satima.
Paraglajderi su projektovani za SLOBODNO LETENJE (poput jedrilice ili zmaja), za razliku od padobrana kojima je namjena SPUŠTANJE. Svjetski rekord u dužini preleta je 324 km, a u trajanju neprekidnog leta 11h!

Povratak na pitanja (sadržaj)


Šta je "motorizovan paraglajder"?

Sa gas-benzinskim motorom koji na specijalnom rancu nosi pilot, moguće je letjeti palagrajderom u predjelima gdje i kada su uslovi za letenje limitirani ili ne postoje. Potpuno obučeni pilot sa leđnim rancem na kojem je motor, može da ga koristi dok jedri kako bi se održao u vazduhu kada mu je to neophodno. Pošto pilot poleće i sleće sa dodatnom težinom, veoma je važno da pilot bude obučen u uočavanju uslova i ima odgovarajuća znanja. Veliki je problem ako pilot koristi opremou jakih performansi sa malo ili nimalo iskustva. Obično ne morate da uzimate veći paraglajder od onoga kojim već letite, mada su neki paraglajderi bolji da se koriste u konbinaciji sa motorom. Posavjetujte se sa iskusnom instruktorom motorizovanog paraglajdera prije kupovine opreme.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Koje su vrste paraglajdera?

Danas postoje četiri osnovne vrste paraglajdera: školski (služi samo za obuku), rekreativni (za amatersko letenje), takmičarski i profesionalni. Najmasovniji su rekreativni jer su oni i najsigurniji, a i najjeftiniji.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Kako se leti paraglajderom?

U ovom sportu vi ne iskačete iz aviona kao što se često pomisli. Jedino vam treba oprema koja se lako pakuje u jedan ranac (oko 15 kg težine) i neki vid prijevoza do najbližeg brda. Ako želite možete i da prošetate do prve livade i poletite. Kada nađete odgovarajuću lokaciju treba vam manje od deset minuta da se spremite i poslje nekoliko koraka vi ste u vazduhu. Izgleda nevjerovatno ali to jeste tako jednostavno! Nema potrebe za aerodromima ili bilo kakvom drugom komplikacijom. Vi ste onaj koji odlučuje gdje i kada čete da poletite! A kada odlučite da odete na sljetanje možete da izaberete i najmanju livadu i na nju da sletite! Da li može jednostavnije od ovoga? Paraglajderom možete letjeti na dva načina:

Slobodno letenje je najprostiji način letenja koji se i najviše upražnjava. Za ovakvu vrstu letenja neophodna vam je oprema i uzvišenje (planina, brijeg i sl.) sa kojeg ćete, uz odgovarajuće meteorološke uslove, poletjeti. Slobodno letenje se zasniva na termici ili na padinskom vjetru.

Letenje pomoću (para)motora je lakše i za ovakav vid letenja nije vam potrebno nikakvo uzvišenje, dovoljna je samo prostrana livada. Sa paramotorom na leđima od paraglajdera ste napravili ultra laku letjelicu, a ako, umjesto na leđa, motor stavite na trokolicu, onda se to zove trajk. Iako jednostavniji za letenje, ovaj način letenja zahtijeva isto iskustvo i znanje kao i slobodno letenje.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Da li je paraglajding bezbjedan?

Ovo je uvjek važno pitanje i ma koliko to zvučalo čudno ovo je veoma bezbjedan sport, ali i opasan ukoliko ga pilot učini takvim. Ogroman procenat nesreća koje su se desile su uzrokovane ljudskim faktorom, dakle - do otkaza opreme gotovo i ne dolazi. Sam pilot je onaj koji odlučuje u kojim uslovima leti i da li su oni optimalni za njegovo iskustvo. U ovom sportu nema mjesta za sujetu i dokazivanje i dokle god ste toga svjestni uzivačete u ljepoti slobodnog letenja. Dobra oprema, pravilna obuka i najvažnije zrelo prosuđivanje čine sport sigurnim. Paraglajding, kao i drugi avanturistićki sportovi (veranje, ronjenje, alpinizam, auto-moto trke, ostali vazduhoplovni sportovi) podrazumjeva rizik. Da bi ste bili bezbjedni u bilo kom vazduhoplovnom sportu morate nastojati da minimizujete moguće rizike. Najvažniji preduslovi da naučite da letite bezbjedno su: lični stav, kompetentna obuka i bezbjedna oprema. Ako se ovo ispoštuje, mala brzina i s njom povezana stabilnost paraglajdera su siguran i jednostavan put ostvarenja jednog od najstarijih ljudskih snova: letenja.

Povratak na pitanja (sadržaj)


A šta ako se bojim visine?

Prvo i osnovno, svi imaju strah od visine, to je nešto prirodno kao i svaki strah od nepoznatog. Ako vam neko kaže da se nikad nije uplašio leteći verovatno ne govori istinu ili nije normalan. Čak i iskusan pilot doživi strah tokom leta kada uslovi za letenje nisu optimalni i to će vas uvjek pratiti u ovom sportu. U početku taj strah je mnogo jači i intezivniji, ali vremenom čete se sigurno naviknuti i sve više čete uzivati u ljepoti slobodnog letenja. Želja za letenjem je uvjek jača od straha. U stvari, strah je čak i veliki prijatelj svakog pilota jer će vas on ujvek sprečavati da pomjerate granice van vaših mogućnosti i vještine. Strah je vaš prijatelj!

Povratak na pitanja (sadržaj)


Obuka?

Obuka se vrši postupno i sa manjih visina, tako se učenik polako navikava na visinu i ući osnovne tehnike letenja. Visina se postupno povećava kako učenik napreduje. U praksi je moguće da se izvode prvi visinski letovi (par stotina metara) još tokom prvog dana obuke ali poželjnija je postupnija obuka. Ipak uvjek postoji mogučnost da se prvi letovi izvedu u tandem paraglajderima koji imaju mogučnost da nose dvije osobe. Tako čete na najbezbedniji način sa instruktorom da doživite prvi let.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Može li se naučiti paraglajding bez stručne obuke?

Paraglajder je najjednostavnija letjelica današnjice. Večina kandidata može da nauči polijetanje, zaokret i slijetanje u 2 časa strućne obuke. Ovo je moguće jer instruktor kontroliše situaciju, procjenjuje da li atmosferski uslovi dozvoljavaju izvođenje leta, i donose, umjesto učenika, odluku o tom. Ono što se nemože naučiti za tako kratko vrijeme je znanje i iskustvo za sopstveno odlučivanje o izvođenju leta. Da bi ste mogli ovo bezbjedno da radite neophodno je sveobuhvatno znanje meteorologije, aerodinamike, poznavanja opreme i adekvatnih manevara u vanrednoj situaciji. Program obuke za "Dozvolu Pilota Paraglajdera" podrazumjeva pomenuto znanje, vještinu i iskustvo. Učenje bez stručnog nadzora pokazalo se, svuda u svjetu, pa i kod nas, kao ključni faktor u povredama i nesrećama. UČENJE LETENJA, BEZ NADZORA JE VEOMA OPASNO!

Povratak na pitanja (sadržaj)


Koliko se visoko može letjeti paraglajderom, koliko dugo i koliko daleko?

Sve ovo zavisi od vremenskih uslova, ali se može ostati u vazduhu i po nekoliko sati, ići nekoliko hiljada metara u visinu i preletjeti nekoliko stotina kilometara (svjetski rekord je oko 400km). Na obuci poćinje se tek neznatnim "odljepljivanjem" od zemlje. Napredovanjem, visina se povećava za par metara, par desetina metara, stotina metara ... Rekord je preko 5000 m. Paraglajder je letjelica kao i jedrilica, i isto kao i ona u paraglajdingu se koriste sile vjetrova da se ostane u vazduhu i da se ide što više i dalje. Kada su uslovi optimalni možete da poletite sa brda od nekoliko desetina metara a da se na kraju nađete na preko 3000m. Sve je moguće u ovom sportu i granice se konstantno pomjeraju. Ljeta 2003. po prvi put u istoriji, grupa paraglajderista je poletjela iz podnožja Mon Blana (najviši vrh Evrope) i poslje sat vremena leta sletjeli na vrh planine! Sat vremena poslje sletanja na vrh planine oni su pili čaj u Samoniju! Postoje planovi da se na sličan način osvoje i drugi vrhovi planina.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Šta su glavni djelovi paraglajdera?

Kupola (krilo ili glajder, u žargonu "krpa"), gurtne (na kojima pilot visi, i koje su konopcima spojene za krilo), sistem veza (s kojim se pilot kaći za gurtne) i ranac za nošenje. Tu su, zatim, komande (kojima se upravlja i kontroliše brzina) i karabin kuke (koje spajaju sistem veza i gurtne).

Povratak na pitanja (sadržaj)


Da li je paraglajder isto što i padobran?

Ne. Paraglajder je sličan oblikom današnjim, upravljivim padobranima. Paraglider-om se polijeće trčeći sa zemlje niz padinu ili pomoću vitla (stajni trap su pilotove noge), dok padobran služi za bezbjedno spuštanje nakon skoka iz aviona. Konstrukcija paraglider-a je bitno lakša jer ne mora da izdrži udar kod otvaranja pri velikim brzinama kod iskakanja iz aviona ili helikoptera. Paraglajder nema "pilot padobrančić" (za otvaranje), niti "slajder" za usporenje procesa otvaranja, tj. ublažavanja "dinamičkog udara" (koga, inače, doživljava padobranac ali ne i paraglajderist) jer nema procesa otvaranja u vazduhu, već je paraglajder napunjen vazduhom, prije samog poljetanja. Takođe, paraglajderi imaju mnogo veći broj komora u odnosu na padobrane, tanje konopce i gurtne (zbog smanjenja parazitnog otpora, koji kod padobrana nije od većeg značaja), vitkiji oblik, veći raspon krila.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Kakva je razlika između zmaja (hangglider) i paraglajdera?

Razlika između hang-glider-a (zmaja - deltaplana) i paraglider-a je u tome što hang-glider ima čvrsti ram (od duraluminijumskih cjevi i čelićnih sajli) koji održava oblik krila sa pilotom koji je u vodoravnom položaju, zakačeni za krilo (engleski: hang), dok je oblik paraglider-a održan pritiskom zraka unutar paraglider-a i pilot je u sjedećem položaju. Hang-glider ima čišći aerodinamicki profil i sposobnost letenja mnogo večim brzinama za razliku od paraglider-a. Prednosti bavljenja paragliding-om za razliku od hang-gliding-a su u tome što kompletna oprema potrebna za bavljenje paragliding-om stane u jedan ruksak, težine oko 15 kg, dok hang-glider zahtijeva veće vozilo i pomoć minimalno jedne osobe, te tridesetak minuta za pripremu leta i isto toliko za pakovanje opreme pri završetku leta. Paraglider je spreman za polijetanje za pet minuta, a također je puno lakše naučiti letjeti paragliderom. Zmaj, generalno, leti večim brzinama i ima veče manevarske mogučnosti od paraglajdera.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Da li je letenje paraglajderom sigurnije od letenja zmajem?

Mnogi vjeruju da je paraglajding sigurniji jer paraglajder izjednačavaju sa padobranom no i letenje paraglajderom može biti opasno, kao što smo i prije naveli sigurnost zavisi o pažljivosti i opreznosti pilota. Dakle i parajedriličarstvo može biti vrlo siguran sport jer sigurnost zavisi od vas.
Danas krila nose certifikat i klasu izdatu od raznih organizacija kao npr. ACPUL i DHV koje se odnose na izradu, sigurnost i letne karakteristike. Krila koja prođu ovaj test svrstavaju se u klase (ili razrede) pa su neki paraglajderi namijenjene početnicima, a neki iskusnim pilotima.
Sigurnost je širok pojam. Iako je paraglajding relativno nov sport, u pogledu sigurnosti i letnih mogućnosti mnogo je toga napravljeno u zadnjih godina. Također su osavremenjene i metode učenja. Stoga je u početnom stadiju malo razlika između zmajeva i paraglajdera. Svaka od njih ima neke prednosti nad drugim u određenim područjima. Najbolji pokazatelj sigurnosti leta su statistike koje govore da je jednak broj nezgoda kod početnika i na jednoj i na drugoj strani.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Zašto bi neko želio da leti paraglajderom, ako već može zmajem?

Zmaj, iako ima veće sposobnosti i dijapazon brzine od paraglajdera, ne mora, obavezno, da leti duže, dalje i višlje. Paraglajder je težak oko 6-8 kg (s opremom do 15 kg), i pakuje se u ranac, koji se lako nosi na ležima, čak i na večoj uzbrdici, dok je zmaj težak 30-40 kg (+ oprema), spakovan, dugačak je oko 6 m, a za transoprt je neophodan automobil! Takođe, nešto lakše je učenje letenja na paraglajderu nego na zmaju.

Zapravo odgovor na ovo pitanje zavisi s kim razgovarate. I piloti paraglajdera i zmajeva vjeruju da je upravo njihova letjelica "ono pravo", no prednosti i nedostaci postoje na obje strane.

Slijedeća uporedba se odnosi na početne verzije obje letjelice:

  Zmaj Paraglajder
Troškovi novog krila 1800-5500 eur 1200-4000 eur
Očekivani vijek trajanja 4-8 god. 2-4 god.
Mogućnost nabavke kvalitetnih polovnih krila
starija krila često su zastarjela
dobra osrednja
Troškovi novih vezova 400-1450 eur 400-1200 eur
Troškovi novog padobrana 300-800 eur 300-800 eur
Vrijeme pripreme 15-30min 5-10min
Vrijeme potrebno za pakovanje 15-30min 5-10min
Transport potrebno vozilo s odgovarajućom opremom bilo kakva torba
Stabilnost Izvrsna dobra
Lakoća učenja dobra izvrsna
Sigurnost dobra nešto slabija od zmajeva ali u poboljšanju
Uobičajene ozljede lom ruku, članaka, iščašenja ramena izglobova lom nogu, zglobova, frakture kičme, iščašenja zglobova

Povratak na pitanja (sadržaj)


Koliko košta paraglajder?

Cjene variraju, zavisno od proizvođaća, modela i dobavljaća, ali u sredjoj klasi nov paraglajder s sistemom veza može se dobiti za oko 1300-2000 EUR, dok polovna oprema, zavisno od starosti i istrošenosti, za 300-1000 EUR.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Koliki je vijek trajanja paraglajdera?

Ultraljubičasto zračenje, pored habanja pri pakovanju krila i raspakivanju, najviše utiće na životni vjek paraglajdera. Proizvođaći, obično, garantuju da materijal može da izdrzi 300 h UV zračenja. Koliko to iznosi u realnom vremenu, zavisi od ukupne dužine trajanja letova i vremenskim uslovima u kojima su izvedeni, ali može se očekivati da oprema bude u upotrebi 5-10 godina.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Na šta obratiti pažnju prilikom upisa u školu letenja?

Ono lice koje drži obuku mora imati sertifikat "Instruktor Letenja na Paraglajderu". Takođe, obratite pažnju na to koliko se kandidata nalazi na obuci, koliko je daleko teren za obuku. Za uvod u obuku zgodni su tandem letovi, kad instruktor i učenik, na istom paraglajderu, zajedno lete. Cjene su, zavisno od nivoa obuke (Početna, viša) od 120-250 EUR.

Povratak na pitanja (sadržaj)


Kakav paraglajder kuputiti?

Uobičajeno je (mada ne mora) da se prvi paraglajder kupuje od onog kod kog se obučavate. Ako kupujete nov model, uvjerite se da pripada klasi adekvatnoj vašem znanju i iskustvu. Školsko-trenažni modeli (moraju da imaju sertifikat DHV1 ili 1-2, odnosno AFNOR-Standard) su veoma stabilni, ali sporiji i imaju srazmjerno veći vertikalni gubitak visine , tj, manju finesu (5-6). Klasa performansnih odnosno sportsko-rekreativnih modela (DHV2, 2-3 ili AFNOR-Performance) su brži, sa dobrom stabilnošću i večom finesom (6-7). Visoko performansni, odnosno takmičarski modeli (DHV3, AFNOR-Competition) nisu za prvu kupovinu, definitivno. Veoma su brži i zahtjevaju precizno upravljanje i kontrolisanje!

Povratak na pitanja (sadržaj)


Napomena

Sve informacije ovdje date su kao osnova. Nema iskazane ili podrazumjevane garancije što se tiče upotrebljivosti ili pogodnost ovog dokumenta za neku pojedinaćnu svrhu. Konsultujte se profesionalno prije pokušaja bilo koje opisane aktivnosti u ovom dokumentu; nije namjera ovog dokumenta da zamjeni mjerodavna profesionalna uputstva.

Povratak na pitanja (sadržaj)