Planinarska FAQ Strana

• Kako da se počnem baviti planinarstvom, alpinizmom?
• Koje su starosne granice?
• Šta moramo znati na planini?
• Kako da prepoznam vremenske promjene?
• Lični komplet za prvu pomoć i lijekovi koje treba imati?
• Kakva treba da bude ishrana?
• Kakva treba da bude odjeća i obuća?
• Kakav treba da bude sadržaj ranca?
• Kako se bouldering ocjenjuje?
• Koji su najteži sportsko penjački smjerovi na svitu?

• Napomena

ISHRANA U PLANINI je veoma bitna.Ishrana je osnovna životna potreba, a hrana ima tri životne funkcije:
-biološku (izgrađivanje organizma),
-zdrastvenu (zaštita od bolesti),
-energetsku (dobijanje energije za rad).

Namirnice su biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla. Hranjive tvari se usisavaju u krv, dajući organizmu hranjive materije, energiju i zaštitu od bolesti. Planinarstvo se ubraja među najnapornije discipline u fizičkoj kulturi i zato treba poznavati sve što je korisno i štetno po organizam. Ispravna vrijednost hrane je obnova dobre tjelesne pripremljenosti koja je planinaru izrazito potrebna, posebno visokogorcima, alpinistima, speleolozima, takmičarima u orijentaciji i spasavateljima. Način ishrane lična je stvar svakog pojedinca, ali odabrana hrana mora biti zdrava, kalorična, ukusna i da se ravnomjerno konzumira u toku dana. Na turi treba uzimati što više tople hrane u tekućem obliku.

JELOVNIK u smislu satava i količine ovisni od težine ture ili uspona. Moramo voditi računa o sadržaju jelovnika. U planini energiju treba nadoknaditi ravnomjernije, a to znači kroz pet obroka i to: doručak, užina, ručak, užina i večera. Ovakav bi redoslijed odgovarao naporima u planini. Obroci bi energetski izgledali ovako:
-doručak: 10% energetske vrijednosti i to: topli napitak, hljeb, hrenovke, jaja, sir, voće, sirovo povrće, džem, šećer.
-užina: 10% energetske vrijednosti, skoro kao i doručak,
-ručak: 30% energetske vrijednosti:topla slana supa, topli gulaš, hljeb, tjestenina, riža, krompir, meso, riba, voće, sirovo ili prerađeno povrće, kiselina, salata, luk, rotkvice,
-popodnevna užina: 10% energetske vrijednosti; hljeb, keks, sirovo povrće,
-večera: 40% energetske vrijednosti; znatno izdašnija od ručka.

U toku napora dobro je imati dodatke u iznosu od 20% energetske vrijednosti planirane jednodnevne prehrane i to: rozine, orahe, smokve, datule, suhe šljive, medenjake, čokoladu, vitaminske komplekse, može i zaslađeni čaj, kafa i kakao. Kod velikih napora potrebna je veća količina vitamina, posebno C i B kompleksa. Vodu treba piti umjereno i to po nekoliko gutljaja. Tijelo u normalnim uslovima gubi dnevno 2,5 do 3 litra tečnosti, ona se uglavnom nadoknadi hranom i pićem. Kod planinarenja gubitak tečnosti je i do 5 litara dnevno. Na visini od 4000 m samo disanjem izgubi se 3 do 4 litra vode dnevno. Znojenjem se gubi i so. Na jednu litru tekućine izgubi se 3 g soli. Kod većeg gubitka tekućine, a putem tekućine i soli, može doći do niza tegoba, pa i do gubitka svijesti. Simptomi su: suha koža, sluznice grla i nosa, upale oči, glavobolja, povraćanje, jaka žeđ, gubitak snage, neprijatan zadah iz usta, apatija, nesvijest, a u drastičnim okolnostima i smrt. Preventivno se treba držati slijedećih pravila:
-nositi dovoljno vode, ali je planski koristiti,
-prije ture popiti više tekućine,
-kod svakog odmora popiti nekoliko gutljaja energetski obogaćene tečnosti,
-povremeno popiti slanu tekućinu (slanu supu),
-ne piti izvorsku hladnu vodu ili sniježnicu, ne jesti snijeg i led,
-ne pretjerati uzimanjem soli direktno.

U toku planinarenja treba dnevno nadoknaditi 3 litre vode i 15 g soli. Za sigurno kretanje planinom higijena namirnica je bitan faktor sigurnosti dobrog zdravlja. Po redoslijedu trebamo koristiti količinu kojom raspolažemo, lako pokvarljivu najprije, a konzerve ostaviti za duži boravak. Uz hranu nosimo i pribor za jelo, suđe za kuhanje, vodu, pribor za čišćenje i kuhalo.

OBUĆA je svakako jedan od najneophodnijih detalja opreme za planinarske aktivnosti. Međutim, poznavanje planinarske opreme i za najširi krug planinara, čak i onih koji su dobro zagazili u planinarstvo, zbog brojnih okolnosti u kojima se živi ostala je velika nepoznanica. Za početnike je odabir cipela prava glavobolja. Kakvu zapravo cipelu želite? Prije svih faktora, najvažnije je za kakve ture je potrebna obuća: da li se traži obuća samo za zimske ture ili za aktivnosti tokom ljeta, ili se pak želi univerzalna cipela ljeto - zima? Presudan faktor koji vas može odvratiti od cipela potrebnih za vid planinarske aktivnosti za koju ste se odlučili, može biti vaše materijalno stanje. Najjednostavniji način na koji se mogu podijeliti cipele je:

-Treking model: Svaka od ovih mogućnosti ima i prednosti i nedostataka. Treking modeli cipela su najudobnija obuća, uglavnom bez tvrdog đona (vibrona), koja služi za aktivnosti u periodu proljeće - jesen. Može koristiti i za zimske uspone, ali nije toliko izdržljiva. Na raznim modelima treking cipela se mogu montirati obične dereze (sa gurtnama). Još jedna prednost treking cipela je što su znatno lakše u odnosu na plastičnu i tvrdu kožnu cipelu.

-Kožna: Tvrđa kožna cipela sa vibronom dobro fiksira donji zglob. Đon - vibron se sporije troši od treking modela. Kad se ova vrsta cipele dobro premaže i impregnira znatno sporije prima vlagu. Uglavnom ovi modeli cipela su znatno teži od ostalih, pa i plastičnih modela. Tvrda kožna cipela nije baš podesna za duga pješačenja po lahko pristupačnim planinama, stazama, kao i za upotrebu po gradu. Na ove cipele se montiraju obične dereze a na modele sa prednjim žlijebom se mogu montirati i automatske dereze.

-Plastična cipela: Plastična cipela se isključivo koristi za zimske ture po svim višim planinskim masivima, nepropustiva je, ima gorotex i sličan uložak koji se lahko i brzo suši poslije kondezovanja. Ovakva cipela je najtrajnije i najbolje rješenje za one koji žele da češće odlaze na jače zimske ture. Njeno održavanje je najjednostavnije jer nisu potrebne bilo kakve kreme za njihovu zaštitu. Ova vrsta obuće se koristi prilikom odlaska na ekspedicije i na penjanje u ledu. Na ovu vrstu cipela se mogu montirati sve vrste dereza.

Kreme i sprejevi za zaštitu i impregnaciju se takođe mogu kupiti u prodavnicama za obuću. Pri kupovini cipele izaberi jedan do dva broja veće, tako da u njima ima mjesta za bar dvoje čarapa. U protivnom, problemi sa ozeblinama i žuljevima su neizbježni. Nove gojzerice mogu gadno nažuljati nogu, ako ih ne razgaziš na kraćim izletima.

ODJEĆA

-Čarape: Jedan par pamučnih i bar jedan par vunenih debljih dokoljenica. Dva ili tri para čarapa se ne nose samo zbog hladnoće, nego i za zaštitu noge od žuljeva.

-Pantalone: Obične pantalone ili pumperice (traperice i sl.). Flanelska košulja, pamučna majica kratkih rukava.

-Gaće i potkošulja: Izbjegavaj sintetiku prilikom kupovine rublja jer o vrsti materijala znatno zavisi koliko ćes se oznojiti na usponu!Postoji i sintetički donji veš kvalitetan, a namijenjen upravo planinarima i aplinistima, ali je on dosta skup.

-Vjetrovka, jakna, džemper, vesta: Za zaštitu od vjetra i hladnoće. Spremajući ranac računaj da je u planinama temperatura obično niža nego u dolini. Takođe, imaj na umu da se toplina tijela bolje čuva većim brojem tanjih slojeva odjeće negoli malim brojem debelih slojeva.

RANAC (ruksak-naprtnjaća) služi za nošenje stvari na leđima. Bitno je da dobro prijanja uz leđa a dobro je da ima više džepova i pregrada. Veličina ranca treba odgovarati dužini i karakteru izleta. Na višednevnim izletima sa bazom u nekom domu dobro je kombinovati dva ranca, manji za izlete a veći koji stoji u domu. Stvari treba u ranac stavljati umotane u plastičnu kesu kako se nebi skvasile u slučaju kiše, ako nemate zaštitnu foliju za cijeli ranac.

-Hrana: Dovoljna za dužinu izleta a i malo rezervne (pročitati o ishrani planinara u priručnicima a i prikupljaj sopstvena i tuđa iskustva).
-Pribor za jelo i kuhanje: Pribor za jelo (kašika, viljuška, nož ), plinsko kuhalo (primus), rezervna patrona za kuhalo.
-Čutura, plasticna boca ili zimi termos-boca: Sa zaslađenim čajem, sokom ili običnom vodom.
-Rezervna potkošulja, košulja i čarape: Odjeća u koju ćes se presvuči kad budeš mokar od znoja, kiše ili neželjenog kupanja u potoku.
-Kabanica: Za zaštitu od kiše i snijega.
-Novčanik (sa novcima), licna karta i planinarska karta.
-Mapa(e), kompas, sat, letak sa planom izleta, transverzalni vodić.
-Kapa: Ljeti za zaštitu glave od uticaja sunca, a u zimskim uslovima za zaštitu od vjetra i hladnoće (zimska kapa sa naušnicama ili bez).
-Štapovi za hodanje: Teleskopski-složivi ili ski-štapovi. Oslanjajući se na stapove čuvaš koljena.
-Kutija sa sitnicama ťkoje život znaceŤ: Kompletić sa stvarčicama koje nam mogu zatrebati na svakom izletu. Ako ih držimo zajedno vjerovatnije je da ih nećemo zaboraviti i da ćemo ih u haosu ranca moci naći! U takvoj kutiji neka bude nož (švajcarski ili obični), kašika, otvarač za konzerve, baterijska lampa (koja svijetli), zviždaljka, toaletpapir, telefonska kartica (može i mobilni telefon), papir od stare novine, kanap, tablete protiv bolova, kompas i slično.
-Pribor za prvu pomoć: Slična takva kutija u kojoj se nalaze sterilni zavoji, gaza, sredstva za dezinfekciju, flaster i ljekovi.
-Astrofolija: Zaštitna folija za očuvanje tjelesne toplote u slučaju nesreće i dugotrajnog mirovanja na otvorenom.
-Biće ti žao ako ne poneseš: svoj planinarski dnevnik, foto-aparat, film za foto-aparat, transverzalni dnevnik, sopstveno jastuče za pečate, hemijsku olovku, grozđice, bombone, mamine kolače…

Dodatna oprema za višednevne izlete (spava se u planinarskom domu ili pod šatorima):
-Vreća za spavanje: U domovima se obično može dobiti pokrivač, ali domaće je domaće, a ni debeli pokrivač ponekad nije dovoljan. Ako nisi sretni vlasnik vreće za spavanje možeš ponijeti jastučnicu i čaršaf ukoliko se spava u domu, u protivnom uzmi vreću iz društva.
-Podloga-prostirka (karimat): Za spavanje ili sjedenje na tvrđoj podlozi. -Čiste patike ili papuče: Za kretanje po domu. U spavaonu se ne ulazi u blatnjavim, mokrim i "mirisnim" gojzericama.
-Četkica i pasta za zube: Ovo se najlakše zaboravi.
-Pribor za higijenu: Sapun, peškir, češalj, pribor za brijanje i sl.
-Trenerka: Služi kao pidžama, za kretanje po domu ili kao sloj odjeće.
-Mali tranzistorskiradio-prijemnik s baterijama. (Ako baš ne znaš šta da staviš u ranac a imaš viška slobodnog mjesta i dovoljno volje da ga tegliš uzbrdo).
-Svijeća i šibice.
-Tablete za dezinfekciju vode .
-Zastitna krema Protiv štetnog djelovanja sunčevih zraka.
-Kesa za smeče i prljavo rublje

Dodatna oprema za zimske i visoko planinske uslove:
-Šal i više pari rukavica: Tako da uvijek imaš bar jedne suhe rukavice.
-Gete Gete se pletu gusto-tvrdo od grube neobrađene vune. Štite od udara kamena, ogrebotina, vlage i slično. Nemaju stopalo, samo traku preko stopala noge.
-Gležnjaci: Štite noge od upadanja snijega, vode i blata u gojzerice. Ako ih nemaš, nogu od vode i snijega mogu zaštiti i obične plasticne kese između čarape i cipele-važno je da noga ostane suha.
-Dereze: Zupci za gojzerice koji olakšavaju kretanje po snijegu i ledu.
-Cepin: Služi za lakše uspinjanje padinom, za kopanje stepenica u snijegu i ledu te za osiguranje ili zaustavljanje kod poskliznuća.
-Sunčane ili lednjačke naočare: Za zaštitu od sunčanog sljepila. Neophodno moraju imati UV zaštitu.
-Oprema za osiguranje od posljedica pada, zamka i dva karabinera.

Bouldering i klasično penjanje smjerova se uvelike razlikuju, pa je tako i sa njihovim ocjenjivanjem.  Kod boulderinga je najpopularniji Fontainbleau (Fb) sistem ocjenjivanja koji se koristi u skoro ciloj Evropi, osim u Velikoj Britaniji di postoji tzv. engleski sistem sa oznakom B. Osim ovih, postoji i Hueco sistem ocjenjivanja koji se koristi u Americi i oznaka mu je V. Bitno je znati da sva tri sistema nemaju nikakve međusobne razlike osim same oznake, pa se bez problema mogu uspoređivati. Nešto detaljniji je Fontainbleau sistem koji različito vrednuje klasičan boulder problem i boulder priječnicu. Da budemo jasniji - pod boulder priječnicom se podrazumjeva boulder u kojemu je smjer kretanja livo ili desno paralelno sa zemljon, a da pri tom nema vertikalan završetak (nemojte ovo u svakom primjeru uzet zdravo za gotovo). U svakom slučaju priječnica se smatra nešto lakša nego šta je boulder problem i uz njenu ocjenu se uvik stavlja oznaka trav. (npr. Fb7a trav. = Fb6c+).