|
|
|
| ||
|
||
|
|
 |
Najcesce Postavljana Pitanja (FAQ-Frequently Asked Questions):
Dodatne informacije: Kako da postanem ronilac?Koji su to podvodni sportovi ?Ronjenje na dah, odnosno apnea te ronjenje s autonomnom ronilačkom opremom spadaju u sportove kojima se mogu baviti skoro svi zdravi ljudi na svijetu kojeg poznajemo. Takmičarski dio tih sportova sastoji se od: zadržavanja daha na jednom mjestu pod vodom; ronjenje u dužinu na dah; ronjenje u dubinu na dah, sa ili bez posebne opreme; podvodni vaterpolo na dah u bazenu, gdje lopta ima lagani nizgon, a igrači je moraju ubaciti u protivnikov gol pod vodom; podvodni hokej; gađanje podvodnom puškom u pokretne ili nepokretne mete pod vodom, na dah; podvodni ribolov; podvodna fotografija na dah; podvodna fotografija s ronilačkim bocama; podvodna orijentacija; podvodne vještine na bazenu; podvodne vještine u moru; brzinsko ronjenje na dah; brzinsko ronjenje s ronilačkim aparatima. U novije vrijeme i sinhrono plivanje. Takmičarski dio podvodnih sportova odvija se uz stroga pravila koja možete pronaći na stranicama CMAS-a Kakva mi je oprema potrebna za bavljnje podvodnim sportovima?Maska, disalica, peraje su osnovna oprema kojom se lakše vidi i kreće pod vodom. Nakon nabavljene osnovne opreme slijedi nabavljanje opreme za onaj sport kojim se mislite baviti, podvodni ribolov, maraton - plivanja sa perajama na velike udaljenosti, ronjenje s autonomnim ronilačkim aparatom. Za duzi boravak u vodi ili ispod površine zbog ronjenja na dah potrebno je imati i ronilačko odijelo, ronilačke rukavice, ronilačke čarape ili čizme te pojas s olovima. Za boravak ispod površine vode zbog autonomnog ronjenja potrebni su vam još i ronilački regulator, ronilačka boca, ronilački nož, ronilački sat, dubinomjer, ronilačka svijetiljka, kompenzator plovnosti, ronilački kompas. Ronilački kompresor, podvodni fotoaparat, podvodna puška dio su opreme koja se kupuje prema licnim sklonostima i mogućnostima. Kad zaronim malo dublje zaboli me uho, iako sam zdrav, zašto ?Sve koji zaranjaju može zaboljeti uho nakon određene dubine, što je različito od osobe do osobe. To je potpuno normalno kod zdrave osobe. U srednjem uhu se stvara podpritisak zbog većeg pritiska u okolini na tijelo. Slično se događa kad naglo mjenjate visinu dok se nalazite u žičari ili autu. Da biste to izbjegli samo malo "puhnite" sa zatvorenim ustima i nosom pa će bol nestati. Ako i dalje teško izjednačavate pritisak u ušima obvezno potražite otorinolaringologa, možda imate neku urođenu nepravilnost koja vam do tog trenutka nije smetala. Upozorenje! Prije nego krenete u zaranjanje, na kopnu, začepite nos, zatvorite usta i puhnite. Ako ne čujete nikakve čudne zvukove u usima, a bubnjići vam se miču, znak je da su vam trenutno prohodni putovi kojima zrak dolazi do bubnjića u uhu. To nikako ne znači da će i drugi dan biti isto. Večeri na moru znaju biti hladne pa se ti putevi mogu zatvoriti, bez upozorenja. Zbog toga ponavljajtete postupak svaki dan prije urona, sve dok mislite roniti. Taj postupak se odnosi jednako za ronjenje u apnei kao i za ronjenje s ronilačkim aparatima. Svaki čudan šum znači da nešto nije u redu s prohodnošću puteva kroz koje zrak dolazi do bubnjića. Zanemarivanje tog saznanja može vas u najmajoj mjeri onesposobiti za ronjenje na nekoliko dana. Zbog bolova koje ćete trpjeti dok se ne oslobodi zrak zarobljen u srednjem uhu radi prisilnog izjednačavanja pritiska tijekom urona ili izrona nećete moći spavati nekoliko dana. Nikad nemojte ići zaranjati ako ste prije toga uzeli bilo kakav lijek. Uzimanje lijeka znači da ste bolesni pa se morate liječiti. Savjet Prije nego se upustite u čari zaranjanja posjetite otorinolaringologa ili liječnika specijalistu za ronilačke bolesti. Čovjek se iznenadi kako normalno živi s urođenim smetnjama sve dok ga "ronilački" doktori ne pregledaju. Ronjenje je sport koji zahtjeva malo više zdravlja od trčanja i vožnje biciklom pa je dobro saznati nešto više o stanju svog tijela prije nego se dogodi veliko iznenađenje na krivom mjestu i u krivo vrijeme. Nemojte zaranjati samo zato da bi drugima pokazali da ste bolji.
Je li opasno ronjenje na dah, odnosno apnea?Opasnosti koje prijete kod ronjenja na dah, odnosno apnee, su višestruke. To nije zastrašivanje, već objašnjavanje uzroka opsanosti kako vam se nebi dogodilo da stvarno trebate nečiju pomoć. Od onih opisanih u odgovoru iznad pa sve do nepoznavanja osnovnih fizikalnih zakona o boravku pod povećanim pritiskom. Godinama su radnici na mostogradnji umirali nakon izlaza iz "kesona" zbog nepoznavanja tih zakona. Nikome nije padalo na pamet da povećani pritisak zraka u suhoj okolini ispod površine donosi smrt, sve dok se nisu uključili znanstvenici. Jedan od njih je Dalton. Potrudio se i shvatio problem. Za normalan rad našeg tijela potrebno je oko 21% kiseonika ili parcijalni pritisak od 0,21 bara. U jako, jako, kratkim razdobljima tijelo može podnijeti oscilacije od 16% (0,16 bara) do 60% (0,6 bara) kiseonika. Ispod ili iznad te granice posljedice su "nepredvidive". Tu su još dušik (azot) s oko78% te uglični dioksid i druge plinovite tvari s oko 1% "dionica". Ovo je pritisak tekućine u koju uranjate i koji jednostavno ne možete izbijeći. Spuštanjem u dubinu pritisak se povećava, a količina udahnutog zraka ostaje ista. Naravno, sastav se mijenja u "korist" ugljičnog dioksida, na štetu kisika, dok dušik traži mjesto u tkivu. Zakon fizike djeluje na vaše tijelo koje pod povećanim pritiskom troši kisik iz udahnute količine zraka u plućima puno brže. U isto vrijeme dušik se sporije otapa u tijelu, ali uporno. Kako broj dubokih urona raste tako raste količina dušika rastopljena u tkivima tijela. Višesatnim uronima dubljim od petnatetak metara možete čak oboljeti i od blagog oblika dekompresijske bolesti. To je prvi otkrio Henry i zbog toga je zaslužan za zakon o topljivosti plinova koji objašnjava zašto je topljivost određenog plina (kod ronjenja je to konkretno dušik - N) u tekučini direktno proporcionalna pri određenoj temperaturi s pritiskom. Zadržimo se, za sad, samo na potrošnji kiseonika iz udahnutog zraka. U običnom životu djeca se igraju zadržavanem daha (tko će duže) sve dok im se ne zavrti u glavi. Disanje je svijesna radnja koju potiče količina ugljičnog dioksida koja se nalazi u plućima od vašeg prvog udaha. Smanjenjem ugljičnog dioksida u plućima duže vrijeme od uobičajenog ne morate udahnuti, jer nema poticaja koji vas podsjeća na udah. Dužim, svijesnim, zadržavanjem daha tijelo potroši sav kiseonik iz udahnutog zraka, a nema zaliha. To dovodi do vrtoglavice. Kod igre na suhom to može dijeci biti zabavno. U apnei to može dovesti do smrti i potpuno zdravog sportaša. Kratki i duboki udisaji prije zarona smanje poticajni postotak ugličnog dioksida iz pluća. Povećani pritisak ubrzava potrošnju kiseonika. Dodatni napor kod brzog zamahivanja perajama prilikom izrona još brže smanjuje količinu kiseonika. Dolaskom prema površini pritisak se smanjuje, a u plućima nema dovoljno kisika. Najčešće kod samog izrona, do metar ispod površine, granica je ispod koje padate u nesvijest zbog nedostatka kisika - hipoksija.Priroda je tu neumoljiva, a Daltonov zakon neizbježan. Potrošena količina kiseonika iz udahnutog zraka naglo se smanjila ispod granice od 16% ili 0,16 bara, što bez upozorenja dovodi do nesvjestice.
Ne poštujete li prije i za vrijeme apnee osnovno pravilo Nikad ne roni sam završit ćete u "crnoj hronici". Preporuka: Kad krenete roniti na dah, odnosno apnea, u podvodni ribolov, ili samo skupljati školjke za vama dragu osobu, povedite nekoga sa sobom ko će znati prepoznati zašto niste izronili, a bili ste na povratku ispod same površine. Prije skoka u vodu razmislite koliko ste vremena proveli na suncu kako vas nebi iznenadila hladna voda. Tijelo automatski reagira na naglu promjenu topline što može izazvati prestanak disanja, nesvijest i zastoj rada srca. Može izgledati da ste skočili u vodu i odmah zaronili, a zapravo ste zbog trenutne nesvjestice potonuli. Netko je to nazvao hidrokucija. Zato je najbolje nakon skoka izroniti kako bi pratnja vidjela da je sve u redu.
Bavite li se podvodnim ribolovom obvezno bovu (koja je i zakonom propisana) vežite na sebe, a ne na podvodnu pušku. Za nju uzmite drugu bovu. Ako padnete u nesvjest zbog naglog izrona koji vam, prema zakonu gravitacje, svu krv spusti u doljnji dio tijela te tako mozak ostane bez kisika, pratnja će vas moći izvući i pružiti vam pomoć na vrijeme. Slično se događa nakon naglog podizanja iz čučnja kad vam se može zavrtjeti u glavi. Morate paziti i na količinu utega. Imate li ih previše kako biste lakše zaronili morate biti svijesni da će vam biti još teže izroniti. Zbog toga je zakonom određeno da bova mora biti vezana za pojas s olovom ili za tijelo ronioca. Savjet: Kad naglo izranjate, a to je vrlo često iako toga niste svijesni, nastojte izroniti tijelom paralelno s površinom. Tako gravitacija neće stjerati krv s ostatkom kisika u noge već će dalje jednakomjerno kružiti po cijelom tijelu. S koliko godina mogu početi roniti s ronilačkim bocama ?Roniti s bocom smije dijete koje je navršilo 14 godina života i položilo ispit za R1 kategoriju. Preporučio bih da se ne počinje roniti s ronilačkim bocama prije nego se ne nauče fizikalni zakoni koji su temelj za razumjevanje onoga što se događa s tijelom i opremom za vrijeme ronjenja. Od početka pripreme za uron,tokom urona i nakon urona pa skoro do drugog dana. Nije potpuno istraženo kako metabolizam dijeteta u razvoju reaguje na povišeni pritisak pa su liječnici podjeljeni u iznošenju mišljenja. Djeca koja se bave plivanjem i sličnim sportovima, lakše će svladati praktični dio učenja od one koja sjede kraj malog ekrana i "gutaju" priče o ronjenju. Svaki roditelj bi sam morao vidjeti koliki je stvarni interes njihovog dijeteta za ronjenjem pa ga tek onda odvesti u jednu od škola. Da li je lijekarski pregled potreban?Ljekarski pregled nije obvezan za turističko ronjenje. Morate potpisati upitnik za vrijeme ronilačkog kursa koji vam daje "sigurnost" da nitko neće odgovarati za potencijalne nesreće koje vas, zbog zdravstvenih problema, mogu zateči pod površinom. Odluka o vašem zdravlju je u vašim rukama. Bolje da znate što vas može smetati, jer nisu sve nepravilnosti smetnja kod ronjenja. Preporuka! Bolje vam je obaviti lijekarski pregled prije početka ronilačkog školovanja, iako se osjećate zdravi na površini. Pod povećanim pritiskom dolaze do izražaja urođene nepravilnosti koje vam u svakodnevnom životu ne smetaju. Pronalaženje tih nepravilnosti prije davanja novca za ronjenje puno je jeftinije od boravka u bolnici. Šta je DAN?DAN - Divers Alert Network je organizacija koja vam pomaže kod ronilačkog udesa svom raspoloživom medicinskom tehnikom i saznanjima. Naravno, samo ako platite. DAN Europe - Divers Alert Network Šta udiše ronilac ispod površine iz ronilačkih boca?Zrak. Najobičniji zrak se komprimira u ronilačke boce preko nekoliko filtera ugrađenih na ronilački kompresor. Zrak se komprimira na pritisak od 200 do 300 bara, što ovisi o tehničkim karakteristikama ronilačke opreme. U današnje vrijeme često se spominju razne plinske mješavine koje se koriste kako bi ronilac ostao duže pod vodom. Sve se one temelje na osnovnom: postotak kisika u plinskoj mješavini (Daltonov zakon) matematički mora biti jednak normalnom postotku kisika na površini (oko 21%), bez obzira na dubinu. Zbog toga se moraju poznavati fizika i matematika. Čisti kisik se koristi kod profesionalnih ronilaca samo kao pomoćno sredstvo pri izronu kako bi se smanjilo vrijeme dekompresije. Tu je strogo kontrolorano vrijeme i dubina. Oni ronioci koji se nisu pridržavali osnovnih ronilačkih pravila koriste kisik u barokomori, ako imaju sreću i prežive. Upozorenje! Kapacitet zraka u ronilačkim bocama dovoljan je za siguran uron bez bojazni od bilo kakve nesreće pridržavate li se ronilačkih pravila koja ste naučili u ronilačkoj školi. Pravilnik o obavljanju podvodnih aktivnosti zabranjuje ronjenje zrakom dublje od 40 metara. Da li je ronjenje opasno?Ronjenje je opasno. Ne želim vas prestrašiti, ali za sigurno ronjenje nije dovoljno biti "siguran u sebe" već stvarno poznavati svoje tijelo i njegove mogućnosti. Preporuka! Kod oduke o pohađanju ronilačke škole, otiđite lijekaru otorinolaringologu ili specijalisti za ronilačke bolesti. Takvim postupkom olakšat čete sebi savjest i odluku, jer će vam lijekar sa sigurnošću reči možete li se baviti ronjenjem. Smanjenje opasnosti postiže se i cijelogodišnjim bavljenjem spotrskim aktivnostima radi održavanja kondicije. Plivanje i ronjenje u bazenu, igranje vaterpola, skokovi u vodu, sinhrono plivanje, rekreacijsko plivanje najbliži su sportovi za održavanje potrebne kondicije, jer zahtijevaju uporabu istih mišića. Naravno, pomažu i drugi sportovi koji zahtijevaju kretanje u prirodi. Šah, kartanje i "borilačke vještine" baš i nisu sportovi koje bih preporučio kao zamjenu za održavanje ronilačke kondicije. Kod šaha i kartanja pretežno se sjedi, a kod "borilačkih vještina" često glava nije potpuno "bistra". U ronilačkoj školi trebali bi naučiti kako izbjegavati subjektivne i objektivne opasnosti. Subjektivne opasnosti su: trenutno psihofizičko stanje, razne prehlade i alergije, razne upale, zubobolja i, da skratim, sitnice koje vam "zagorčavaju" život i na površini. Najveća subjektivna opsanost je nepoštivanje ronilačkih pravila i ronjenje izvan granica sigurnosti. Malo je teže nabrojiti objektivne opasnosti. Neispravna ronilačka oprema, neiskusan "stručni rukovodilac ronjenja", neiskusna osoba s kojom ste u ronilačkom paru, iznenadna promjena vremena i slične okolnosti koje je teško predvidjeti. Naročito ako ronite samo u vrijeme godišnjih odmora. Jedna od subjektivno-objektivnih opasnosti je ronjenje s nepoznatim osobama u velikim grupama "koje hrane morske pse". Lako se nađe osoba kojoj "popuste živci" u takvoj situaciji pa za nesreću niste objektivno odgovorni, ali subjektivno jeste jer ste sami izabrali s kim i gdje ćete roniti. Panika pod vodom je najopasnija, a jeste li "paničar" saznajete tek kad je opasnost vidljiva i prisutna. Kad krećete na ronjenje u prvom redu morate biti dobro raspoloženi i smireni. Na taj način uklonili ste veliki dio opasnosti. Prehlađenima ili "pod lijekovima" nije vam ugodno niti na površini, a kako bi vam onda tek bilo ispod površine. Idete li roniti u takvom stanju izazvali ste opasnost. Ne planirate li ronjenje dovodite se u opasnost. Najveća opasnost, uz današnju tehnologiju ronilačke opreme i medicinska saznanja, su osobe koje po svaku cijenu žele privući poznju. Pa čak i po cijenu vlastitog zdravlja, a na žalost i života. "Već i vrapci na grani znaju" da prolaskom kroz crveno dovodite u opasnost sebe i sve koji se nalaze oko vas. Tako je i u ronjenju. Osoba koja je uspješno završila ronilačku školu zna koje i kakve opasnosti vrebaju ispod površine vode. Ako takva osoba strada tijekom ronjenja, a nije na nju naletio neoprezni skiper svojim plovilom i oprema je ispravna, sama je kriva i ne zaslužuje više od retka u crnoj hronici. Šta je dekompresijska bolest?Tokom boravka pod povišenim pritiskom azot(dušik) se otapa u tjelesnim tekućinama i tkivima. Dekompresijska bolest nastaje kod prebrzog snižavanja pritiska okoline i poslijedičnog naglog oslobađanja azota(dušika) u tkivima i tjelesnim tekućimama.Uzrok tome je zanemarivanje osnovnih prirodnih zakona i precjenjivanje svojih sposobnosti. Godine i debljina kao preduvjet za brže i lakše dobivanje DSC-aGovorimo o zdravim osobama, bez kontraindikacija za ronjenje što se tiče opsteg zdravlja. Što je čovjek stariji to postaje i deblji. Za ronjenje su godine iznad četrdesete i debljina iznad granica normale za te godine potencijalna opsanost, koju nije poželjno zanemarivati. Godine - zbog samog načina kretanja današnjeg čovjeka - kuća - auto - posao - auto -kuća - televizor i spavanje pa opet isto drugi dan. Time se stvaraju naslage sala i masnoća u tjelesnim stanicama. A masnoće lako upijaju i teško oslobađaju otopljenje plinove iz tijela. Zbog toga nije isto imate li 70 ili 100 kila kad ronite na dubini koja zahtijeva sigurnosne zastanke. Naravno visina i godine starosti su identične za obje osobe. A razlikuje se žensko i muško salo. Lakša osoba, ako nije izgladnjela, u manjoj je opasnosti zbog manje količine otopljenog plina u tkivu. Lakša osoba se očito više kreće, ima više kondicije itd.
Aktivno bavljenje, najmanje jednom sedmično, nekom vrstom sporta i kretanja kroz prirodu jedan su oblik zadržavanja kondicije i usporavanja skupljanja sala.
Razne vrste dijeta i prisilnog skidanja kila u kratkom razdoblju samo su dobre reklamne priče, a zapravo iscrpljuju tijelo tako da su i one potencijalna opasnost za ronioce . Koliko duboko zaranjamo s bocama s komprimiranim zrakom?Najveća dozvoljena dubina sportsko - rekreativnog ronjenja zrakom iznosi 40 metara. To pitanje postavljaju oni koji nikad nisu ronili. Od njih su gori samo oni koji se hvale ronjenjem dubljim od 40m. Koje ronilačko odijelo mogu koristiti za zimsko ronjenje?
Poredjenje ronilačkih kategorija prema programima školovanja i onoga što se na kursevima plati i dobije
Poredjenjem se može vidjeti ko uzima novac i za to ne daje potpunu sigurnost, a ko za učenje dobiva znanje
NapomenaSve informacije ovdje date su kao osnova. Nema iskazane ili podrazumjevane garancije što se tiče upotrebljivosti ili pogodnost ovog dokumenta za neku pojedinaćnu svrhu. Konsultujte se profesionalno prije pokušaja bilo koje opisane aktivnosti u ovom dokumentu; nije namjera ovog dokumenta da zamjeni mejrodavna profesionalna uputstva. |
 |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 |
|
 |
|
Udruženje ljubitelja ekstremnih sportova - EXTREME - Bosna i Hercegovina
|
|
|
Za sva pitanja, prijedloge i komentare u vezi sa
ovom  |